„Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!“ Kristove su to riječi koje je propovijedao u Galileji i koje propovijeda svima nama danas. Ove riječi u pravi čas dolaze tako da ih čujemo na samu nedjelju Božje Riječi koja nam osvješćuje gdje se nalazi izvor i cilj našega života.

Isus dolazi u našu Galileju, pronalazi nas tamo gdje „ribarimo i krpamo mreže“, na mjestu i u poslovima u kojima prolazi naša svakodnevica i gdje se najlakše izgubimo, tako da zaboravimo bitno imajući pred očima ono prolazno. Zaboravimo na onoga koji dolazi u tu našu svakodnevicu, ne osluškujemo Riječ koja želi zaživjeti upravo u toj našoj rutini i tako okrenuti od Krista koji dolazi, nužno tražimo nešto drugo od čega uzaludno očekujemo da nam da snage, smisla i ljubavi za život. Zato nedjelja Božje Riječi daje oslonac našoj pogrbljenosti dok krpamo mreže kraja s krajem, nadu našoj zabrinutosti dok čekamo neki ulov kruha svagdašnjeg, ljubav prema bližnjemu koja se rađa u susretu s Kristom koji govori
„hajde za mnom!“

„To je dinamizam Riječi: ona nas uvlači u „mrežu“ Očeve ljubavi i čini nas apostolima koji osjećaju neobuzdanu želju dovesti na brod Kraljevstva one koje susrećemo na svojem putu. To nije prozelitizam jer ona koja poziva jest Riječ Božja, a ne naša riječ.“ Papa Franjo nam govori što čini Riječ u čovjeku, kako u njemu budi želju da ide, da naviješta, da druge dovodi Kristu.

„Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim!“ evo odaziva vrijednog Riječi, to je odaziv čovjeka koji je prepoznao dolazak Mesije, dolazak Boga čovjeku i sada odbija biti tamo gdje Boga nema, već traži njegovu prisutnost svakog dana.

Tako i mi, premda ponekad zapleteni u mrežama i izgubljeni u ribolovu zapostavimo Riječ, sjetimo se da Bog uvijek dolazi prvi čovjeku, kuca i pita, traži i zove, te mu se odazovimo poput apostola, ostavljajući ono nebitno da bismo bili s Bogom te se trudimo iz dana u dan osluškivati ga u evanđelju dana, Riječi koja dolazi da nas nahrani i šalje drugima gladnima Boga.