Mediji komuniciranja:

• računalo i projektor,
• snimka gostovanja don Damira Stojića u emisiji „Nedjeljom u dva“,
• papirići za podjelu u skupine na kojima je napisano ime pojedine mučenice,
• tekstovi o sestrama mučenicama,
• pet hamer papira, flomasteri, bojice, olovke (ukoliko se odabere scenski prikaz, nije potrebno pripremiti hamere ni pribor za crtanje/pisanje)

Tijek susreta:

1. MOLITVENI POČETAK

Voditelj susreta moli ovako ili slično: Ti, Gospodine, pozivaš koga ti hoćeš. U svakome vremenu i narodu svoju Crkvu obogaćuješ novim zvanjima. Pozovi i u našemu vremenu mladiće i djevojke da te slijede u svećeničkome i redovničkome zvanju. Daj da se oni koji su pozvani odazovu te tvoj narod ima uvijek dovoljno pastira i boguposvećenih osoba koji će svjedočiti tebe i moliti za nas. Amen.
 

2. MOTIVACIJA

Isječak iz emisije „Nedjeljom u dva“ u kojoj je gostovao don Damir Stojić i u kojem govori o svome redovničkome isvećeničkome pozivu. Isječak se nalazi na www. youtube.com (točna adresa je http://www. youtube.com/watch?v=_20tUmVZTXc.Snimka traje 11 minuta, no važno je pogledati isječak od 05min 25sek do 10min 26sek.). Ukoliko zbog nedostatka opreme nije moguće sudionicima pustiti ovaj isječak, za motivaciju se može ponoviti nešto s prethodnog susreta ili povezivanje mjesta rođenja s pojedinom sestrom, što je navedeno u najavi teme.

3. NAJAVA TEME

Kao što ste mogli vidjeti iz video isječka, današnji susret stavlja pred nas temu poziva. Kao i don Damir, tako je i svatko tko je postao svećenik, redovnik ili redovnica prvo od Boga pozvan. U kojoj je zemlji rođen i odrastao don Damir? (U Kanadi.) No došao je biti svećenik u jednu drugu zemlju, u Hrvatsku. Zašto? (Jer je osjetio da ondje treba biti, da je pozvan biti ondje.) Prisjetit ćemo se onoga što ste prošli put već govorili o Drinskim mučenicama pa ćemo ponoviti gdje je koja od njih rođena. Reći ću vam mjesto i državu rođenja, a vi tim podatcima pokušajte pridružiti ime i prezime sestre koja je ondje rođena.

Dolazi li ovih pet sestara iz iste države? (Ne.) Kojim narodnostima pripadaju? (Mađarica, dvije Slovenke, Hrvatica i Austrijanka.) U kojoj su zemlji provele svojredovnički život i ondje na kraju i dale život? (U Bosni i Hercegovini.) Dolaze iz različitih zemalja, ali sve pripadaju istoj Crkvi, istoj redovničkoj zajednici i svih pet ima isti poziv u redovnički život. No Bog svakoga poziva na drugačiji način; na način prilagođen toj osobi; u različitim okolnostima i u različitoj životnoj dobi.

4. ISTRAŽIVAČKI RAD U SKUPINAMA

Sada ću vas podijeliti u 5 skupina i to tako što će svatko od vas izvući papirić na kojem piše ime jedne sestre. (Voditelj podijeli papiriće. Papirići su jednake boje ili ako su različitih boja, jedno ime napisano je na papiriće različitih boja). Oni koji su izvukli npr. s. Antoniju neka sjednu zajedno, oni će biti jedna grupa. Svaka će skupina dobiti tekstove koji govore o pozivu te sestre.

Voditelj može birati između dvije ponuđene mogućnosti, prema vlastitoj procjeni.

a) Analiza teksta i izrada plakata

Izaberite osobu koja će kasnije pred svima iznijeti vaše zaključke. Tekstove ćete pažljivo pročitati, vidjeti u kakvim je okolnostima pojedina sestra u djetinjstvu živjela, s kim je živjela, kako je obiteljska situacija utjecala na tu sestru, kako je dobila redovnički poziv, kako je odgovorila, je li imala potporu obitelji, je li pri tome bilo kakvih poteškoća. Potom napravite plakat. Ukoliko imaju dovoljno afiniteta, skupine mogu glavne događaje iz života te sestre likovno prikazati na hamer-papiru (npr. u više okvira, poput stripa). Ukoliko se ne odluče za ovu opciju, dovoljno je da na plakat uredno i kreativno zapišu glavne događaje iz djetinjstva i mladosti te sestre.

b) Scenski prikaz

Umjesto analize teksta i izrade plakata a na temelju teksta, svaka grupa pripremi kratki scenski prikaz o jednoj sestri. Članovima grupe dopušteno je da slobodno u svome prikazu stave naglaske na one elemente koje smatraju bitnima za razvoj osobnosti i poziva te sestre. Važno je da ne propuste prikazati bitne elemente da bi ostale skupine mogle dobiti jasnu sliku o djetinjstvu i pozivu te sestre.

TEKSTOVI ZA SKUPINE

Prva skupina:

s. M. Berchmana (Karoline Anna) Leidenix

Rođena je 1865. u Austriji. Imala je dvije godine mlađu sestru Mathildu. Obitelj je ostala bez oca. Ne zna se što se dogodilo: je li naglo umro, poginuo ilinešto treće. Majka nije mogla skrbiti za dvije kćeri te ih je 1877. uz pomoć dobrih ljudi uspjela besplatno smjestiti u Marijin zavod u Beču, zavod koji su vodile sestre novoosnovane Družbe Kćeri Božje ljubavi (Družba je osnovana 1868.). Ondje su Karoline i Mathilde živjele i školovale se. Zavoljele su sestre, a osobito utemeljiteljicu Družbe Majku FranziskuLechner. Majka Franziska je majčinski i ljubazno pristupala djevojčicama te je od svih njih bila omiljena. Pričala im je o svojim dalekim putovanjima koja je poduzimala da bi osnivala nove samostane i škole diljem Austro-ugarskoga carstva. Tako je u toj djeci razvijala osjećaj za potrebe društva i Crkve. Djevojčice bi pozorno pratile njezino pripovijedanje i upijale svaku njezinu riječ.

U Zavodu je Karoline ostala do 1881. Bila je marljiva učenica lijepoga ponašanja.

Kada se i kako u ovome mladome srcu javio poziv, ne znamo. No nakon tri godine provedene među sestrama, poslije ljetnih školskih praznika, u rujnu 1881. stupa u Družbu Kćeri Božje ljubavi da bi i sama postala jedna od sestara koje su tako lijepo i velikodušno prihvatile nju i njezinu sestru. Tada je imala 16 godina. Zasigurno su život i ponašanje sestara koje su se brinule za djevojčice i djevojke bili snažno i jasno svjedočanstvo ako je i Karoline odlučila prihvatiti Božji poziv i postati jedna od njih.

Druga skupina:

s. M. Krizina (Jožefa) Bojanc

Sestra KrizinaBojanc, na krštenju Jožefa, rođena je 14. svibnja 1885. u selu Zbure (kod Šmarjetskih Toplica u Sloveniji) kao drugo od šestero djece majke Marije i oca Mihaela. Posjedovali su gostionicu. Godine 1891., prije rođenja posljednjega djeteta, otac Mihael otišao je u Ameriku. Neko se vrijeme javljao pismima, a onda su pisma prestala stizati. Bio je boležljiv te je moguće da se razbolio i umro. Kako god bilo, majka Marija ostala je sama s pet kćeri i jednim sinom koji je umro kad je imao šest godina. Morala je zatvoriti gostionicu i početi se baviti poljoprivredom da bi mogla prehraniti svoju djecu. Bila je vrlo pobožna žena. Svaki je dan odlazila na misu u crkvu udaljenu četiri kilometra od njihova sela. Kćeri je učila radu, molitvi i poštenju. Doživjela je 78 godina.

Kako su sazrijevale, kćeri su odlazile svojim putem. No Jožefa i njezina sestra Angela ostale su kod kuće. Nisu se udavale. Godine su prolazile. Jednom su u njihovo selo došle časne sestre Kćeri Božje ljubavi skupljati milodare - hranu ili novac - za škole i sirotišta u Bosni i Hercegovini. Sestre bi išle od kuće do kuće i prosile. Jedni bi im drsko zalupili vrata, drugi bi im udijelili ono što su mogli. Jožefa i Angela primile su ih u kuću i pogostile. Molile su da im redovnice pričaju o životu u samostanu. Naposljetku su sestrama dale obilat dar za njihove siromašne đake.

No, Jožefa je prigodom ovoga posjeta sestara do-bila više nego što je dala. Dobila je zvanje. Uskoro je, u prosincu 1921., i sama krenula u samostan. Imala je tada trideset i šest godina. Tri godine poslije u Družbu je ušla i njezina sestra Angela, kasnije s. Alfonza.

TREĆA SKUPINA:

s. Jula (Kata) Ivanišević

Kata se rodila 1893. kao osmo od jedanaestero djece u skromnoj i pobožnoj slavonskoj obitelji u Godinjaku, župa Staro Petrovo Selo. U njenoj se obitelji redovito molilo i svaku nedjelju išlo na misu. Primali su časopis „Životi svetaca i svetica Božjih“ u kojem je za svaki dan donesen kratki životopis sveca ili svetice. Ugledala se u najbolje moguće primjere – u svece. Već kao dijete postila je i molila. S deset godina posve se odrekla mesa. Iako je Kata bila dobra i bistra učenica, nije mogla nastaviti školovanje jer roditelji nisu imali dovoljno novaca. U jedanaestoj godini zbog siromaštva je ispisana iz škole.

U godinama koje su slijedile radila je na obiteljskome gospodarstvu: na polju, s blagom, prela je, čistila, plela i radila sve što je bilo potrebno. Majci je u svemu bila desna ruka. Kad je već postala djevojka, nisu je privlačili ples, dotjerivanje ni zabava. Bila je vedra i vesela, no drugačija od svojih vršnjakinja. Željela je nešto drugo nego one. U njoj je dozrijevao redovnički poziv. Kad je to rekla svojoj majci, ona se žestoko usprotivila Katinoj odluci. Tada je majka bila bolesna te je htjela da Kata bude uz nju i njeguje ju. Nije mogla ni zamisliti da ostane bez svoje Kate. Rekla joj je da je neće pustiti u samostan dok je ona živa. Kata je tada imala 18 godina, ali je poslušala majku i ostala kod kuće. Nakon dvije godine majka je umrla od upale pluća. Iako u tuzi zbog majčine smrti, Kata je poslije mjesec dana otišla u samostan u Sarajevo.

Bila je prva koja je iz toga kraja otišla u redovnice. Četiri godine poslije za njom će doći i njezina mlađa sestra te kasnije nekoliko njezinih nećakinja.

Četvrta skupina:

s. M. Antonija (Jožefa) Fabjan

Jožefa je rođena 23. siječnja 1907. u selu malo Lipje kod Žužemberka u Sloveniji. Bila je treće od petero djece majke Jožefe i oca Janeza. No otac je s prvom suprugom, koja je umrla, već imao troje djece. Kad su Jožefi bile četiri godine, otac se razbolio i umro. Majka je ostala sama s petero svoje djece i troje djece iz prvoga braka svoga supruga. Koliko god su se djeca trudila biti joj od pomoći, nakon nekoliko godina i ona se razboljela i umrla. Jožefa je tada imala jedanaest godina. Brigu o osmero djece preuzela je rodbina. Jožefu je uzela k sebi tetka Marija Poznik, vrlo pobožna i dobra žena.

Jožefa je kod te tetke živjela desetak godina. Za to vrijeme, kada i kako ne zna se, u njoj se razvila klica duhovnoga zvanja. Jednoga je dana svojoj tetki rekla da želi ići u samostan. Tetka je bila oduševljena i ponosna! Pribavila je sve što je Jožefi bilo potrebno za samostan. U Družbi Kćeri Božje ljubavi već je bila jedna njezina rođakinja, s. Margareta Jarc. Jožefa je odlučila poći upravo u tu Družbu. U pratnji s. Margarete u samostan u Sarajevu ušla je 9. travnja 1929. Tada je imala 22 godine.

Peta skupina:

s. M. Bernadeta (Terezija) Banja

Otac i majka porijeklom su joj iz Mađarske, ali su živjeli pokraj Bjelovara, u Velikom Grđevcu. Terezijin otac Josip bio je udovac s jednim sinom. Ponovo se oženio s Terezom Kovač. S njom je imao trinaestero djece. Šest ih je umrlo u dječjoj dobi. Terezija je bila dvanaesto dijete svojih roditelja. Rodila se 1912. Roditelji su imali lijepi i skladni brak. Oboje su bili trećoreci. U kući su njegovali zajedničku jutarnju i večernju molitvu. Otac Josip bio je uzor pobožnoga čovjeka i cijela je obitelj slijedila njegov primjer.

Terezija je bila mirna i povučena, tiha i stidljiva. I vrlo niska rastom. Završila je sedam razreda škole. Najčešće je bila na pašnjacima s kravama i peradi. Milost zvanja osjetila je dosta rano. Govorila je da će pobjeći u samostan ako bi joj roditelji to branili. Kad je rekla svojim roditeljima da želi biti redovnica, otac se nije protivio. Rekao je: „Dat ću te, milo, samo dok dozriješ, odrasteš.“ Otac je otišao u Koprivnicu u kojoj su djelovale Kćeri Božje ljubavi raspitati se što je potrebno da bi mu kći ušla u samostan. Uz popis potrebnih stvari, donio je svojoj kćeri potvrdni odgovor. Roditelji su nabavili sve što je bilo potrebno. U lipnju 1929. sva ju je rodbina otpratila do Bjelovara, a do samostana u Koprivnici odveo ju je otac. U prosincu 1929. otac ju je otpratio i do Sarajeva gdje postaje kandidatica. Terezija je tada imala 17 godina.

5. IZNOŠENJE REZULTATA RADA I NADOPUNJAVANJE

Ovisno je li se u radu po skupinama koristila mogućnost a) ili mogućnost b)

a) Analiza tekstova i izrada plakata

Predstavnik skupine iznese zaključke i zapažanja o sestri kojom se skupina bavila. Pri tome se koriste svojim plakatom. Članovi ostalih skupina prate izlaganje. Plakate svaka skupina stavi na svima vidljivo mjesto.

b) Scenski prikaz

Skupine jedna za drugom izvedu svoje kratke scenske prikaze.

Slijedi razgovor u kojem bi trebalo na temelju prezentiranoga i prikazanoga pokušati uvidjeti: postoje li neke sličnosti kod poziva ovih pet sestara, jesu li imale slične životne okolnosti (npr. sve dolaze iz obitelji koje su živjele skromno, koje su bile brojne i pobožne, nekesestre su izgubile jednog ili oba roditelja, kako je to obilježilo njihovo djetinjstvo)? Postoje li razlike (obiteljske okolnosti, dob u kojoj su pozvane, reakcije roditelja/skrbnika. Čiji su roditelji/skrbnici bili protiv, a čiji su bili radosni i ponosni na takav izbor…)?

6. SINTEZA S AKTUALIZACIJOM

Voditelj susreta na kraju izriče zaključak na temelju onoga do čega su tijekom rada došli sudionici. Valja naglasiti: posebnost životnoga puta svake od sestara Mučenica i to da je Bog unatoč tim razlikama pronašao put do srca svake od njih; važnost odaziva jer zvanje ne znači ništa ako ga osoba ne prihvati i na nj se ne odazove; važnost skromnih početaka – svaka od ovih sestara tek će polako izrasti do svetosti. Nisu pozvane zato što su svete, nego da bi postale svete.

Ovdje je moguće povezati takvo Božje djelovanje od prije stotinjak godina s Božjim djelovanjem danas: poziva li Bog i danas djevojke i mladiće? Zasigurno. No, kako to da se danas sve manje i manje pozvanih odaziva na taj poziv? Ovo pitanje može ostati neodgovoreno.

7. MOLITVENI ZAVRŠETAK

Udijeli i nama postojanost u vjeri da se i uz cijenu trpljenja ne odijelimo od tebe.

Daj da nam njihov primjer i zagovor pomažu u životnim borbama i postizanju vječnoga spasenja. Po Kristu, Gospodinu našemu. Amen.

Priredila: s. M. Pia Herman, FDC

IZVOR: Sve za Boga – Materijali za pripremu za slavlje beatifikacije, Zagreb, 2011., str. 31-40.