Današnje se Evanđelje izvrsno uklapa u ove ljetne dane kada se svi pokušavamo malo opustiti i udaljiti od uobičajenih obveza i dužnosti. U njemu, naime, slušamo o apostolima koji su se vratili sa svoga misijskog poslanja. Oni podnose izvješće Isusu o svemu što su činili i naučavali. Izgleda da ih je sve to dobro umorilo te Isus nakon što ih je saslušao kaže: »Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo.«

Isus zna da svaki čvojek ima granicu i ne želi da se apostoli odmah na početku iscrpe do kraja. Stoga ih šalje u osamu da malo otpočinu, da "dođu k sebi". Počinak je potreban zato da bi se mogli pripremiti za daljnje izazove, a njega treba zaslužiti predanim i poštenim radom. U tome su nam učenici primjer. Oni su činili i naučavali, a ljudi su prepoznavali iskrenost njihovih namjera pa su mnogi k njima dolazili. Od toga silnog mnoštva čak nisu imali kada ni jesti. Ljudi su ih pratili u stopu. Zato im je bila potrebna osama. Iskreno i velikodušno služenje ljudima isrcpljuje i umara. Iz tog je razloga bitna osama kao mjesto skupljanja novih snaga. Biti u osami ne znači živjeti izolirano od svijeta nego biti u intimnom susretu s Gospodinom koji jedini može ispuniti naša srca, okrijepiti dušu i obnoviti naše snage za nova djela. Upravo je to trebalo učenicima.

Nakon što je poslao učnike na odmor Isus se ne uznemiruje zbog mnoštva koje im ne da mira nego se nad njima sažalijeva. Dok se apostoli odmaraju, on ide ususret ljudima koji su pripušteni sami sebi. Cijeli je Isusov zemaljski život usmjeren na ljude, posebno na one koji su izgubili životnu orijentaciju, na one s margine društva. Evanđelist za mnoštvo kaže da "bijahu kao ovce bez pastira". Oni su bili bez vođe, učitelja, gospodara. Isus svojim postupkom poučavanja ljudi svjedoču Božju ljubav koju je on došao objaviti prema svima i očituje se kao pravi Pastir i istinski vođa ljudi.

Razmišljanje uz Evanđelje XVI. nedjelje kroz godinu (Mk 6,30-34), god. B