Postoje dani i trenutci, događaji i iskustva koji unose dinamiku u našu svakodnevnicu i na neobičan je način preoblikuju, daju joj neki skriveni smisao koji ponekad danima, tjednima i godinama otkrivamo, propitkujemo, proničemo, dolazeći tako do istinske spoznaje o smislu i svrsi života koji nam je darovan.

O neobičnom događaju koji se zbio u životu trojice Isusovih učenika Petra, Ivana i Jakova, a po kojemu su dublje uvedeni u dubinu Božje tajne odnosno Isusova puta koji je vodio u Jeruzalem, čitamo u evanđeoskom ulomku Druge korizmene nedjelje.

Petar, Jakov i Ivan izabrani su kako bi bili očevidci Isusova preobraženja. Taj je događaj trebao biti znak ohrabrenja za sve ono čemu su već išli ususret. Iskustvo Božje slave očitovane u Isusovu preobraženju pripremilo ih je da ispravno shvate i upoznaju događaj križa koji se približavao. Njima je bilo dano postupno otkrivati otajstva Isusova života kako bi oni kasnije kao svjedoci i očevidci istih događaja bili sposobni Radosnu vijest prenijeti svima onima koji će na njihovu riječ povjerovati u Isusa Krista, Spasitelja i Otkupitelja svih ljudi.

Isus uzima sa sobom Petra, Jakova i Ivana i vodi na goru visoku, u osamu. Zašto ih vodi na goru? Budući da je u biblijskome životnom ambijentu gora mjesto posebnoga iskustva Boga i osobne komunikacije s njim, Isus vodi izabrane učenike na goru, u osamu kako bi svoj životni prostor otvorili Bogu, a za to je potreban odmak od ljudi, obveza, buke i vreve. Uzlazak ili penjanje na goru podrazumijeva vanjsko i unutarnje propinjanje (usp. Joseph Ratzinger/BENEDIKT XVI., Isus iz Nazareta I., 315).

Na gori se Isus preobrazio. U tome se trenutku njegovo lice izmijenilo, a haljine mu postadoše bijele. Isusovo se preobraženje događa dok komunicira s Ocem u molitvi. On prima njegovo svjetlo, postaje pravi otisak njegova Bića. Potom se ukazuju Mojsije i Ilija koji razgovaraju s Isusom. Oni uosoboljuju Zakon i Proroke, a sam Isus ih ispunjava (Mt 5,17). Isus dolazi iz slave Očeve i u nju se vraća, ali taj je prelazak moguć samo preko križa koji je u konačnici njegov pravi izlazak, njegova istinska proslava i najradikalnija objava Očeve ljubavi preko njegova krajnjeg predanja.

Nakon toga Petar ima inicijativu. On čisto ljudski konstatira: »Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.« Petar želi zaustaviti trenutak razgovora Mojsija, Ilije i Isusa, želi ga učiniti neprolaznim. Zato govori o podizanju sjenica. Njegov je pothvat prekinut Očevom objavom iz oblaka: »Ovo je Sin moj ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!« Prve dvije rečenice podsjećaju nas na događaj Isusova krštenja u kojemu je Otac na isti način progovorio o Sinu, a dodatak Slušajte ga! jest imperativ koji upozorava da Isusa treba slušati kao novog Mojsija.

Smisao Isusova preobraženja otkriva se u življenju imperativa Slušajte ga! Nakon Očeve objave slijedi neobična reakcija učenika: padoše na zemlju i silno se prestrašiše. Oni su radosni zbog izabranja, ali istodobno i preplašeni. Taj strah proizašao je iz neznanja, nemogućnosti da Boga i njegovo otajstvo dokuče svojim ljudskim logikama. Stoga im Isus govori: »Ustanite, ne bojte se!«

I nama je danas kao i nekoć učenicima potrebna Isusova riječ: »Ustanite, ne bojte se!« Gospodine, ukloni od nas svaki strah koji nas paralizira u našem hodu za tobom.

Razmišljanje uz evanđelje 2. korizmene nedjelje (Mt 17,1-9), god. A