Blago Božje Riječi neiscrpno je u svojoj mudrosti i sjaji tako da rasvjetljuje svaku tamu. U Božjoj Riječi nalazimo smjerokaz svojih svakodnevnih traženja, odgovore na svoja pitanja, melem za svoje rane. A Božja Riječ daje i daje, i nikada ne presušuje. I koliko god se s njom susretali, uvijek nam želi govoriti, ako želimo slušati. A daje nam uvijek pravu mjeru, ni premalo ni previše. Upravo onoliko koliko u tome trenutku naša duša može popiti s nepresušnog izvora Žive Vode.

O tome nam izvoru koji struji u život vječni Isus govori u današnjem evanđelju. Događaj današnjeg evanđelja događa se na zdencu, a počinje jednostavnom rečenicom: „Daj mi piti!“ i žeđu za vodom. Svi smo mi iskusili tjelesnu žeđ.  Ali Isus se ne zaustavlja na tome. Isus tražit piti da bi stupio u dijalog sa Samarijankom, a tako i sa svakim od nas. Potreban je susret, jedan kratki susret, koji se može dogoditi bilo kada, pa čak i u sred bijela dana, usred žege, kad se svi drugi povuku u hladovine svojih kuća, svojih utabanih, uljuljanih putova i običaja. Ti žeđaš od tog zvizdana obaveza, stresa, grijeha, osuda, a Isus te čeka na zdencu, u podne. I on tebe traži piti. A što mu mi možemo dati od svojih jada, pa nismo ni dostojni biti u njegovu društvu?! A on, on nas čeka na zvizdanu pokraj zdenca i traži od nas piti. Počinjemo se pravdati, objašnjavati da nismo mi ti koji njemu trebamo dati vode, da nas ne poznaje, da smo grešni, da smo ovakvi ili onakvi. A on to sve zna. On može utažiti našu žeđ koja nije tjelesna, a koja nas i nesvjesno tjera da tražimo što bi ju utažilo. Isus nam počinje govoriti o Vodi Života, o izvoru koji struji u život vječni. To je ono što nama treba, što tražimo, za čime žeđamo. Želimo piti s Isusovog izvora. Želimo te vode od koje više nećemo biti žedni mira, ljubavi, jakosti, razumijevanja. Ne bojmo se tražiti ju od Gospodina. On će tada dobro promotriti sve naše rane uzrokovane grijehom, i nama će ih pokazati, ali nas neće osuditi. Pogledajmo samo Samarijanku: Isus joj otvoreno kaže istinu o njenom životu i po tome ona prepoznaje da je Isus Krist. On naše rane želi očistiti, oprati svojom Vodom Života, pa će upravo po našim rana procvasti naše srce.

Ne boj se prići Isusu koji te čeka na zdencu. On te dobro poznaje, ali neće te odbaciti. On ne traži ljubav iz običaja, tradicije koje treba ispoštovati, ljudske obzire koje treba zadovoljiti. Isus se ne suspreže reći istinu o tvojim ranama, o tvome grijehu, o tome kako si sve drugo stavio ispred njega, a u njegovom Tijelu – Crkvi bio prisutan kao u servisu, kada i koliko ti je trebalo. Ne boj se, neće te osuditi. Želi oprati tvoje rane. Želi ti pokazati svoju ljubav. Želi da i ti njega zavoliš pa da mu dolaziš onako kako on tebi dolazi, u ljubavi. Uči te istini, uči te životu. Susret s njime mijenja tvoj život.
Isus ti dolazi. Želi se susresti s tobom. Govorit ti: „Daj mi piti!“ Što ćeš mu odgovoriti?

Razmišljanje uz evanđelje III. korizmene nedjelje (Iv 4,5-42), god. A