Jezus, reši nas! (Isuse, spasi nas!) – s tim geslom otvorena je Godina blaženih Drinskih mučenica u biskupiji Novo Mesto (Slovenija) u subotu 14. prosinca 2024. u Šmarjeti, rodnoj župi bl. Krizine Bojanc. Nakon cjelodnevnog euharistijskog klanjanja u župnoj crkvi sv. Marjete, svečanu svetu misu na čast Blaženica predvodio je mons. Andrej Glavan, novomeški biskup u miru. Osim domaćeg župnika vlč. Alfonsa Žiberta, suslavili su i vlč. Ciril Murn iz Hinja, rodne župe bl. Antonije Fabjan i još šestorica svećenika. 

Slavlju su nazočile s. Bernarda Horvat, izaslanica provincijalne glavarice s. Nevenke Jurak i sedam sestara granešinske zajednice: vicepostulatorica kauze s. M. Ozana Krajačić, predstojnica s. Danijela Koprek, s. M. Kristijana Jurić, s. M. Melanija Cvrtak, s. M. Ljilja Martić, s. Marija Beroš, s. Josipa Soldo i s. Mirjana Potnar iz pleterničke zajednice. Tom prigodom u župu bl. Krizine hodočastile su i četiri pridružene članice Suradnice Božje ljubavi iz Granešine i pedesetak župljana iz Starog Petrovog Sela, rodne župe bl. Jule pod vodstvom vjeroučitelja Tomislava Ivaniševića.

Nakon navještenog evanđelja, s. Ozana je kratko progovorila o jedinoj materijalnoj poveznici s našim Blaženicama – ciboriju nađenom na zgarištu samostana na Palama. Kao znak duhovne povezanosti s Blaženicama, župi je darovan komadić tkanine kojim je dotaknut spomenuti ciborij. Sestra Ozana je naglasila da časteći sestre mučenice mi zapravo častimo Krista, koji je u njima djelovao i kroz njih se proslavio. Stoga je naša kršćanska obaveza čuvati spomen na njih i ne pustiti ih zaboravu. Istaknula je da nas ovaj komadić tkanine i ciborij povezuju sa samostanom na Palama gdje su sestre mučenice živjele i ostvarivale svetost na koju ih je Bog pozvao, hraneći se Kristom, Kruhom života.

U svojoj propovijedi biskup Glavan zahvalio je sestrama Kćeri Božje ljubavi za njihovo poslanje te podsjetio da je oko osamdeset sestara Slovenki ušlo u tu redovničku družbu. Istaknuo je da je otvaranje Godine bl. Drinskih mučenica prilika za otkrivanje osobnog puta do svetosti, a komadić tkanine kojim je dotaknut ciborij bit će trajni poziv i znak u crkvi da živimo od Euharistije.

U prinosu darova prinesena su tri kamenčića iz rijeke Drine, hodočasnički štap, podignuta je zastava Godine bl. Drinskih mučenica, a pranećakinja bl. Krizine prinijela je kruh i vino.

Kao znak zahvale, župnik Žibert predao je Biskupu, sestrama Kćerima Božje ljubavi, vlč. Murnu i hodočasnicima iz župe bl. Jule zastavu Godine i pet crvenih ruža.

Na kraju svete mise, u ime provincijalne glavarice, s. Bernarda Horvat izrekla je svoju zahvalu i održala prigodni govor (koji donosimo u cijelosti). Nakon svete mise nastavljeno je radosno zajedništvo u domu sv. Marjete.

Otvorenje Godine blaženih Drinskih mučenica
u Župi Šmarjeta, biskupija Novo mesto
 

Mnogopoštovani gospodine biskupe Andrej,
poštovani gospodine župniče, cijenjeni svećenici,
poštovani predstavnici civilnih vlasti,
dragi hodočasnici iz Slovenije i Hrvatske,
dragi župljani i svi štovatelji blaženih Drinskih mučenica!

U ime provincijalne glavarice s. Nevenke Jurak srdačno pozdravljam sve vas sabrane u ovome zajedništvu u kojemu smo se okupili da bismo dobrome Bogu zahvalili za veliki dar naših blaženica, Drinskih mučenica. On je ovih pet sestara obdario milošću redovničkoga poziva, koji su ostvarivale, na razne načine, u našoj redovničkoj obitelji Družbi Kćeri Božje ljubavi. Božja ih je providnost iz različitih zemalja: Austrije, Slovenije i Hrvatske, ujedinila u istu zajednicu na Palama kod Sarajeva, u kojoj su se svakodnevno darivale Bogu i svima potrebitima, opravdavajući životom ime koje su nosile: Kćeri Božje ljubavi. Mnoga svjedočanstava potvrđuju da su s. M. Jula, s. M. Berchmana, s. M. Krizina, s. M. Antonija i s. M. Bernadeta bile uzorne, vjerne redovnice, ustrajne u molitvi, požrtvovne i neumorne u dobrim djelima. Njihov ih je život pripremio za »posljednji ispit ljubavi« kojeg su položile, njih četiri, u kasarni u Goraždu, 15. prosinca 1941., a najstarija od njih s. M. Berchmana, nekoliko dana kasnije, 23. prosinca u šumi Sjetline. Živjele su i umrle za vjernost Bogu i redovničkome zvanju, u vjeri i pouzdanju u nebeskoga Zaručnika, koji ih je 24. rujna 2011. po svojoj Crkvi, uzdigao na čast oltara kao blaženice i dao ih svima nama za uzor.

I ova Godina njima posvećena u biskupiji Novo mesto izraz je želje i potrebe da se još snažnije podsjetimo na njihov način života i smrti. Naime, one su u vremenu obilježenom mržnjom živjele ljubav; na zlobu odgovorile su dobrotom, na nečasne namjere vjernošću i dostojanstvom. Nisu pristale na kompromis sa zlom, usprotivile su mu se, u svojoj ljudskoj bespomoćnosti, Božjom svemogućnošću. I na njihovome primjeru je očito da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube (Rim 8,28). Upravo je Božja ljubav ključ za razumijevanje žrtve života naših Blaženica: ljubav koju su primile i kojoj su povjerovale, kojoj su se odazvale pošavši daleko od doma i domovine, koju su svakodnevno djelotvorno živjele i na koju su žrtvom života odgovorile.

Život i smrt ovih pet sestara je »duhovni kapital« naše Družbe, ali i rodnoga mjesta, rodne župe i biskupije svake naše Blaženice. Tijekom ove Godine, koju danas započinjemo, o 140. obljetnici rođenja bl. s. M. Krizine Bojanc, koju ćemo slaviti 14. svibnja 2025., želimo još bolje investirati taj »duhovni kapital« naših Blaženica za vlastito posvećenje te na dobro i spas neumrlih duša. Život naših blaženih sestara je konkretna, životna »egzegeza« načela koje nam je ostavila naša Utemeljiteljica službenica Božja Majka Franziska Lechner: »Činiti dobro, darivati radost, usrećivati i voditi u nebo«. One su uistinu činile dobro uvijek i svakome, bez obzira na vjeru i naciju. Pred teškim, opasnim, žalosnim ratnim okolnostima nisu uzmaknule, nego su darivale radost i utjehu onima koji su navraćali u njihov samostan. Njihova sreća bila je u usrećivanju drugih, u olakšavanju životnih teškoća bližnjih. Svojom molitvom i požrtvovnošću, svojim uzornim životom mnoge su vodile u nebo.

Životi naših sestara mučenica bili su jednostavni, samozatajni, tihi, skriveni, obični. One su u toj običnosti dozrijevale za najvažniji trenutak njihova života: za svjedočenje da postoji Netko za čiju ljubav vrijedi žrtvovati sve, pa i vlastiti život. Danas, kada su vrjednote vjernosti, požrtvovnosti, velikodušnosti obescijenjene, upravo je primjer vjernosti, požrtvovnosti, velikodušnosti naših Blaženica svjedočanstvo i potvrda da je moguće usprotiviti se hedonističkoj kulturi smrti i boriti se za evanđeosku civilizaciju ljubavi. Svatko od nas pozvan je živjeti vjerno Bogu i Evanđelju, bez uzmicanja pred izazovima svijeta, svjedočeći u konkretnosti života opredijeljenost za dobro, za pomirenje i praštanje, za zajedničku izgradnju Božjega kraljevstva u obiteljima, u društvu, među narodima. Vjerujem da će nam svima, u našemu nastojanju vjernoga življenja vlastitoga poziva u Crkvi i u svijetu, rado pomoći naše blažene Drinske mučenice.

Neka ova Godina, njima posvećena, bude prilika da još bolje upoznamo njihovu svetost, da nasljedujemo njihove krjeposti, da im se još više utječemo u zagovor i doživimo njihovu blizinu i pomoć. U ime provincijalne glavarice s. Nevenke Jurak i cijele Provincije Božje providnosti Družbe Kćeri Božje ljubavi zahvaljujem svima i svakome tko je ugradio svoj doprinos u ostvarenje ovoga duhovnoga projekta Godine blaženih Drinskih mučenica! Božji blagoslov i zagovor Drinskih mučenica bili vam svima nagrada za svaki uloženi trud!

Šmarjeta, 14. prosinca 2024.

s. Bernarda Horvat, FDC