Učenici su susreli nekoga tko u Isusovo ime izgoni zloduhe, a nije jedan od Isusovih učenika. Njihova je reakcija zabraniti mu to. Isus ih, međutim, od toga odvraća.

Za razliku od učenika koje kao da žele imati ekskluzivno pravo na Isusa, Isus bolje razlučuje: ne stavlja patent ni veto na svoje ime, nije isključiv. Svatko tko nije protiv njega, za njega je. Isus zna koga vodi kakav duh. Onaj koji u njegovo ime izgoni đavle i time priznaje Isusovo božanstvo, vođen je od Duha Božjeg. Nije moguće u Isusovo ime izgoniti zloduhe, a biti na strani zloga duha.

To možda možemo prereći i ovako: ako u Isusovo ime ne izgonimo zle duhove, na strani smo zloga duha. Tj. tko nije protiv zla, za zlo je. Je li daljnji tekst potvrđuje ovo prericanje?

Isus kaže da će onaj koji napoji učenike čašom vode zato što su Isusovi učenici – a ne iz nekih humanih razloga – dobiti za to plaću. Isus uzvraća i plaća po tome kako se odnosimo prema njegovim učenicima. Stoga bi onome koji i najmanjeg Isusovog učenika navede na grijeh, tj. sablazni ga, bilo bolje da ga nije bilo. Ovo je vrlo snažno upozorenje. Premalo razmišljamo o učincima naših riječi, postupaka i propusta na one s kojima živimo i koji nas susreću. Isus namjerno uzima krajnosti: neznatna čaša vode, najmanji učenik, najveći i najteži kamen. Isusu ništa ne promiče. Zato što ni kad je riječ o sitnim djelima, nije riječ o sitnicama nego o vječnome životu.

Kako bi bio još razumljiviji, koristi se vrlo jasnom i radikalnom slikom: ako te ruka, noga, oko navode na grijeh, odsijeci ih. Ako te ono što uzimaš i za čime prežeš, ono kamo i kuda ideš i ono što gledaš navodi na grijeh, odsijeci to. Bolje je bez njih ući u vječni život, nego s njima biti bačen u pakao. Isus je u ovoj odsječenoj slici savršeno jasan: ništa ne smijemo pretpostaviti kraljevstvu Božjem odnosno vječnome životu. Sam grijeh, sve što i svakoga tko nas vodi u grijeh trebamo odsjeći i odstraniti. Koliko god to bilo bolno, gubitak vječnoga života bit će puno bolniji. Je li išta što sada imamo – pa i dobrobit tijela – vrednije od života? Stoga, ako te neka osoba navodi na grijeh, odsjeci je. Ne dozvoli da više utječe na tebe niti srećom niti nesrećom koju ti donosi. Zaštiti sebe od nje. Ako te neke situacije ili poslovi navode na grijeh, odsijeci ih. Ne sudjeluj u njima. Ako te neka djelovanja i prilike navode na grijeh, odsijeci ih. Makni se iz njih ili promijeni stav svoga srca. I tako u svemu. Bolje je sakat, hrom i slijep ući u život, nego čitav, zadovoljan i zadovoljen biti bačen u pakao. Vrhunska vrijednost ljudskoga života nije zdravlje, ugodan život, niti išta drugo što mi ljudi pomno štitimo, odavna želimo i priželjkujemo. Vrhunska vrijednost ljudskoga života je kraljevstvo Božje: Božja vladavina u nama i nad nama i spasenje u koje nas Bog uvodi.

Ublažavamo uvijek radikalnost ovoga Isusova poziva, ne odsijecamo si dijelove tijela. Ali nipošto ne smijemo zanemariti srž Isusove poruke: nikakvog kompromisa sa zlom. Jer tko nije protiv zla, tko se ne bori protiv njega, za zlo je, dopušta da se zlo razjača u njemu te će mu na koncu ono pojesti i spaliti sav život. Zato će ga čekati pakao, oganj neugasivi. Ne smijemo biti nesvjesni saveznici zla zato što od tih zala imamo trenutne osobne koristi. Isus nas želi otrijezniti da budemo svjesni svega što nas navodi na zlo i napastuje, da jasno gledamo i precizno vidimo. Isus želi da se aktivno borimo protiv takvih osoba i duhova. Jer ako u Isusovo ime iz svoga života ne izgonimo i ne odstranjujemo zle duhove i zle utjecaje, ne vodi nas Duh Božji. A koga ne vodi Duh Božji, taj nije Božji.

Marko stavlja pred nas tekst koji ne ostavlja puno manevarskog prostora našoj navici da sa zlom, Zlim i grijesima pravimo kompromise.

Razmišljanje uz evanđelje XXVI. nedjelje kroz godinu (Mk 9, 38-43.45.47-48), god. B