“Oganj dođoh baciti na zemlju… ”
„Oganj dođoh baciti na zemlju… mislite da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje“. Isusove riječi koje nam danas Luka donosi izazivaju možda u nama nevjericu i pitanja. Zar je moguće da Isus ne želi mir i jedinstvo? Je li se možda evanđelist Luka zabunio? Ta čitamo u Ivanovom evanđelju kako upravo Isus moli za jedinstvo onih koji ga slijede te im obećaje mir. Ipak i sam Ivan donosi jedan detalj koji nam pomaže razumjeti Isusove riječi o razdjeljenju. Obećavajući mir Isus pojašnjava da se radi o miru drugačijem od onoga kakvoga nudi i daje svijet. Isusov mir ne znači odsutnost napetosti. Isusov mir ne isključuje borbu. Isusov mir ne može zgaziti, razvodniti ili ublažiti istinu. Njegov mir zapravo se nikako drugačije i ne postiže već njegovim darom koji uključuje borbu o kojoj govori u drugom čitanju sveti Pavao: „Odložimo svaki teret i grijeh koji nas sapinje te postojano trčimo u borbu koja je pred nama. Uprimo pogled u početnika i dovršitelja vjere, Isusa… koji podnese toliko protivljenje grešnika protiv sebe… Ta još se do krvi ne oduprijeste u borbi protiv grijeha“. Onaj koji je sam bio i jest čista Istina samom svojom prisutnošću izazivao je protivljenje, raskrinkavao svaku laž, licemjerje i dvostruki moral. Ne zato što je htio unijeti nemir u srca ljudi već samo zato što jedino preko takvog nemira čovjek dotiče dubinu i puninu za koju je stvoren. Onaj tko slijedi Istinu, tko joj dopušta da ona djeluje u njegovom životu nužno se zatekne u borbi sa samim sobom, sa svim onim što zamračuje sliku na koju smo stvoreni, s grijehom koji u nama deformira dostojanstvo Božjih sinova i kćeri. Stoga oganj kojim se Isus danas naizgled prijeti nije oganj uništenja već oganj čišćenja i obnove koji u nama donosi plodove novoga života, života koji je doživio milost susreta s Uskrslim Gospodinom. Takav susret ne može ne donijeti razdjeljenje od staroga života, ne može ne uroditi borbom protiv lažnoga mira koji prije ili kasnije rezultira tugom, ispraznošću, besmislom i smrću.
Kontekst u kojemu nastaje ovo evanđelje obilježeno je progonima kršćana u kojemu se nerijetko događalo da ljubav i istina koju je Isus donio budu odbačeni, izdani a s njima i svi oni koji su uz njegovu ljubav i istinu pristali. I to od samih svojih ukućana. Zbivanja u medijskom prostoru kojima smo stalno svjedoci, a na zanimljiv način posljednjih tjedana, svjedoče kako aktualnost Isusovih riječi nikad ne prolazi. Kultura relativizma i tolerancija koja nema temelje u istini čini od raznoraznih manjina kriterij prosuđivanja većine. Onaj tko brani istinu o životu paradoksalno biva proglašen homofobom. A onaj tko upozorava na nespojivost Isusovog mira sa brahmanističkim mirom te nespojivost ostvarenja osobe koju donosi Isus sa samoostvarenjem koja se traži u jogi biva ušutkan. Pljesak svijeta teško dobiva onaj tko nije spreman na kompromise sa zlom i Zlim no takav dobiva snagu u Božjoj ljubavi koju prepoznajemo u slici ognja. Božja snaga daje hrabrost suprotstaviti se suvremenih strujanjima, odabiru lakših puteva kojima koračaju mnogi i u nemiru ovoga svijeta biti zahvaćen mirom Božjim. Snaga je to koja se ne postiže umnim tehnikama već pogleda uprtog u Onoga koji je sljepoću svijeta ponio sa sobom u grob kako bi svijetlo svoga uskrsnuća darovao onima koji mu otvore svoja srca.