Govor o pravednosti važna je tema Evanđelja po Mateju. Čak je i prva riječ koju, prema ovome evanđelju, Isus izgovara, također vezana uz pravednost (usp. Mt 3,15). Neosporno je da su pojam pravednosti, a još više njezino ostvarenje, zaokupljali i zaokupljaju ljude svih vremena i generacija. O tomu nam svjedoče i mnogi biblijski, starozavjetni i novozavjetni, tekstovi, iako u njima nikada ne nalazimo definiciju pravednosti. Osim o Božjoj pravednosti, protiv koje su se ljudi nekada i bunili, govori se i o nekim biblijskim likovima koji su opisani kao pravedni, primjerice Noa (Post 6,9) i Josip (Mt 1,19).

U prispodobi o radnicima u vinogradu Isus svojim slušateljima nudi jednu sliku pravednosti u kraljevstvu nebeskom, u kraljevstvu Božjem. Isus o tome kraljevstvu govori u prispodobama, često ga uspoređujući sa svakodnevnim životnim situacijama. U spomenutoj prispodobi kraljevstvo je nebesko približio slušateljima opisujući postupanje vlasnika vinograda koji ujutro izlazi najmiti radnike za svoj vinograd. Pritom samo s prvom skupinom, s radnicima prvoga sata, dogovara dnevnicu, denar na dan. Nakon toga izlazi još četiri puta u potrazi za radnicima, ali više ni s jednom skupinom ne dogovara plaću. Iz prispodobe proizlazi da je gospodar bio aktivan cijeli dan. Nije nam opisano zašto je više puta izlazio tražiti radnike. Možda ih ujutro nije bilo dosta pa je morao dolaziti i kasnije ili je urod bio tako obilan pa je nedostajalo radne snage tijekom cijeloga radnog dana.

Na kraju radnog dana, koji je trajao 12 sati, svi radnici dobivaju plaću. Prema ljudskoj pravednosti svaka bi skupina trebala biti drukčije plaćena, ovisno o vremenu provedenom u vinogradu. Najprije bi plaću trebali dobiti oni koji su prvi došli raditi, a potom ostali već prema tome kad su se pridružili radu. Ali gospodar ne postupa tako. On najprije poziva posljednje radnike i daje im po denar i tako ide obrnutim redom sve do prvih radnika koji također primaju po denar. Iz takva gospodareva postupanja nastaje problem. Naime, oni koji su se pogodili raditi po denar na dan sada se bune jer su i drugi, koji su radili samo jedan sat, dobili istu plaću. Osjećaju se izjednačenima s radnicima posljednjega sata te smatraju da im je tako učinjena nepravda. Lako se možemo uživjeti u osjećaje ovih radnika, ali ne smijemo zaboraviti da oni nisu zakinuti za obećani iznos. Dobili su jedan denar, kako su se s gospodarom i dogovorili, a to je bilo dovoljno za život. Isto tako se možemo uživjeti i u situaciju radnika posljednjega sata, premda ne znamo zašto su cijeli dan stajali, zašto ih nitko nije najmio. Oni ipak na kraju dana uspijevaju zaraditi koliko je potrebno za život. Bez toga bi oni i njihovi ukućani ostali na rubu gladi.

Vlasnik može s onim što je njegovo činiti što hoće. Što će on i kako s tim učiniti, ovisi o njegovoj dobroti i moći. Božja se pravednost, uspoređena s odnosom vlasnika vinograda prema radnicima, očituje u tome da svi imaju dovoljno za život. Isus progovara o pravednom Bogu, ali se njegova pravednost ne očituje prema ljudskim mjerilima i očekivanjima pravednosti. Logika njegove pravednosti nije istovjetna logici ljudske pravednosti. Bog je slobodan i kreativan u svojoj dobroti i pravednosti, kojima štiti i unaprjeđuje ljudski život. Prispodoba završava pitanjima: „Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću? Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?“ Ova dva pitanja postavljena su i nama da bismo se preispitali što bismo učinili ili kako bismo reagirali kao radnici prvog ili kao radnici posljednjeg sata? Bi li gospodareva dobrota prema drugima bila razlog naše radosti ili povod našoj razočaranosti?

Razmatranje uz evanđelje XXV. nedjelje kroz godinu (Mt 20,1-16), god. A