Evanđeoski ulomak Treće nedjelje kroz godinu možemo promatrati kao izvješće o novom početku kako Isusa, jer nam govori o početku njegova javnog djelovanja, tako i njegovih učenika, jer smo slušamo sažetu povijest njihovih poziva. Oni, Isus i učenici, napuštaju dosadašnji način života i, stavljajući se u službu navještaja kraljevstva nebeskoga, započinju novi način života i djelovanja. Istovremeno je ovaj evanđeoski tekst poziv na novi početak svima koji, danas i ubuduće sve do kraja svijeta, žele biti dionici/stanovnici kraljevstva nebeskoga, svima koji žele poći za Isusom, nasljedovati ga.

U sve vijeke vrijedi isti Isusov poziv: „Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!“ Bez obraćenja nema novosti, nema otvorenosti za promjenu, nema ulaska u kraljevstvo nebesko. U njega nećemo ući ako se ne obratimo, ako se ne odlučimo krenuti nanovo, ispočetka, ako ne promijenimo smjer/način kretanja/razmišljanja. Bez obraćenja nemoguće je nasljedovati Isusa, ostaviti sve poslove, sigurnosti, posjed, čak i obitelj. „Obratite se“ – to je Isusov poziv na osobnu promjenu svakomu koji sluša i čita riječ Božju. Obraćenje je hodanje u dobrom smjeru, u smjeru kraljevstva nebeskoga, u smjeru svjetla i slobode, spasenja i oproštenja.

Poziv na obraćenje svojevrstan je uvod u opis poziva četvorice prvih učenika. Na prvi nam se pogled čini kao da je poziv Andrije i Šimuna te Ivana i Jakova rezultat Isusove šetnje uz jezero i slučajnog susreta. Istovremeno ga možemo promatrati i kao idealan događaj jer nam nisu prenesene nikakve usmene reakcije učenika. Znano nam je samo što su učinili. Prva dvojica ostave mreže i pođu za njim, a druga dvojica ostave lađu i oca i pođu za njim. Evanđelist nam daje vrlo malo povijesnih informacija. Poznata su nam imena četvorice učenika, njihovo zanimanje te mjesto djelovanja. Njihov je posao bio težak, opasan i neizvjestan. Isus ih je ugledao tamo gdje su bili svakodnevno: na poslu. Bacali su mreže i nadali se ulovu. Na Isusov poziv ostavljaju sve i kreću za njim. Na poziv odgovaraju poslušno: u isti čas/odmah/bez odgode ostave mreže/lađu/oca. Time je izražena njihova spremnost za promjenu posla/poziva, ali i za nasljedovanje. Nije im odmah bilo jasno što znači ići za njim. To će im postati jasnije tijekom hoda, postupno. Nasljedovanje Isusa postat će spremnost za koračanje putem koji je Isusa doveo do križa.

Uz Isusov poziv prvi su učenici primili i obećanje: „Učinit ću vas ribarima ljudi!“ Na što su mislili kad su čuli ovo obećanje? Jesu li pretpostavljali kako će završiti njihov zemaljski život? Biti ribari ljudi znači nastaviti Isusovo djelo. To su apostoli činili, ali to je i naš zadatak. Mreža kraljevstva nebeskoga je velika i široka. Taj posao još nije dovršen.

Razmišljanje uz evanđenje Treće nedjelje kroz godinu (Mt 4,12-23), god. A