Često se nađemo u situaciji kada sebi dopuštamo sjediti na dvije stolice, odnosno želimo činiti ono što je ispravno i Bogu ugodno, međutim ponekad, uslijed težine toga puta, dopustimo sebi da napravimo i pokoji kompromis tamo gdje ga ne bi trebalo biti. Međutim, to, kako i sami znamo, ne može trajati dugo, na kraju čovjek uvijek mora učiniti korak dalje, napraviti izbor i njega se držati. Upravo to se dogodilo i ovom nepoštenom upravitelju nakon što mu je gospodar saznao da nepošteno upravlja imanjem.

Snalažljivo je postupio ovaj upravitelj te tako sebi osigurao mir i pomoć nakon što je morao napustiti gospodarevo imanje. Upravo u odnošenju prema nepoštenom bogatstvu može se mjeriti nečiji odnos prema onom istinskom. Tako čovjek može sebe iskušati u tome kako se odnosi prema onom što mu je povjereno, što čini i s kojom nakanom te kako gleda na bogatstva ovoga svijeta koja su prolazna i koja ne mogu donijeti vječni život i spasenje.

Danas se i mi možemo zapitati, kakve izbore mi činimo i kako čuvamo ono što je nama povjereno? Bog nam je povjerio puno toga, počevši od naših vlastitih života, obitelji, prijatelja, naše vjere koja nam je dana kao dar i tako bismo mogli nabrajati još dugo. Vjernost u malim stvarima naše svakodnevice priprema nas za ključne, velike događaje našega života u kojem ćemo morati imati snage učiniti pravi izbor i ostati vjerni, a to se postiže samo ustrajnom vjernošću i trudom oko, nama na izgled, malih stvari i događaja. „Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.“ Uistinu, kada počnemo u svom životu istinski služiti Bogu, znat ćemo se i pravilno služiti povjerenim bogatstvom.

Razmišljanje uz evanđelje XXV. nedjelje kroz godinu (Lk  16,1-13); god. C.