Nije dobro da čovjek bude sam - stvoreni smo za zajedništvo s drugima
Već na prvim stranicama Biblije čitamo kako je čovjek društveno biće. Biće komunikacije i interakcije, biće koje je usmjereno na drugu osobu sebi sličnu, biće koje mu pomaže da sazrije u odgovornu osobu.
Pogledamo li, danas, oko sebe primijetit ćemo da se događa upravo suprotno od onoga što čitamo na početku Knjige Postanka. Čovjek današnjice kao da se zatvara u neki svoj svijet, svoj začarani krug. Kao da traži izlaz iz svega onoga što ga okružuje. Možemo reći da se radi o svojevrsnom bijegu pod izlikom slobode izbora ili pisanih i nepisanih prava. Na koncu kada se i izbori za željeno okružje često puta nije zadovoljan. Time se rađa novi bijeg ili čangrizavost na sve ono što ga okružuje.
Isus nama danas u Evanđelju poručuje da moramo biti kao djeca, jer takvih je kraljevstvo nebesko. A mi danas kao da ne razmišljamo o tome da ćemo svi jednoga dana pred lice Gospodinov, da ćemo jednog dana zakoračiti u vječnost. S druge strane, nameće nam se problematika poziva biti kao dijete. Kao da smo zaboravili na jednostavnost, otvorenost, pristupačnost koju samo djeca imaju.
U dječjem svijetu sve je moguću, sve je ostvarivo, nitko nikoga ne mrzi, dobro uvijek pobjeđuje a pravda je svima pravedno podijeljena. Nije li to slika vječnosti? Gdje smo li samo izgubili sve te karakteristike? Gdje smo li izgubili lik djeteta? Dijeta, koji se bezuvjetno stavlja na raspolaganje svome Ocu. Dijeta koje je sigurno samo u blizini Oca i Majke.
Bog je zato stvorio prirodno okruženje u kojem se čovjek osjeća prihvaćenim, voljenim i sigurnim, to je obitelj. Obitelj je temelj svake osobe. Osnova od koje svatko od nas počinje. Danas je slika obitelji vrlo poljuljana, ponekad i iskrivljena. Stoga nam je potrebno ponovno vratiti vjeru u obitelj.
Stoga, učinimo danas nešto za svoju obitelj! Nešto što će svima biti od koristi! Budimo kao djeca, bez kompleksa i predrasuda pristupimo jedni drugima. Probudimo jedini u drugima ono najbolje što svatko od nas ima. No, da bismo toga postali svjesni potrebna nam je druga osoba. Osoba kao što samo mi. Ako je Bog prvom čovjeku darovao pomoć kao što je on, tko sam ja da bježim od ljudi koji su mi stavljeni na put.
Učimo danas, nešto za svoju obitelj iz ljubavi prema Bogu. Time ćemo učiniti nešto lijepo i za sebe, ali ćemo i odškrinuti vrata raja.
Razmišljanje uz Evanđelje XXVII. nedjelje kroz godinu (Mk 10,2-16), god. B