Podrugljivost glavara i naroda dok su gledali Probodenoga na križu jasno odražava njihovu nevjeru u Isusa kao Sina Božjega, Mesiju. Ne može se ni zamisliti da bi Bog, od svih, mogao biti taj koji od ljudske ruke visi na križu, nemoćan, osramoćen, prezren, ostavljen od svih. No upravo je tako, Bog na križu visi za spas ljudi i u tom trenutku mi kršćani gledamo njegovu vladavinu. Paradoks je to za ljudski um, od svih trenutaka Isusova života, onda kada slavimo njega kao Kralja svega stvorenja, slušamo o njegovoj muci na križu. Važno je zato prisjetiti se zašto je Krist došao i kakvo je to kraljevstvo koje on naviješta.

Isus veže Kraljevstvo nebesko uz samoga sebe, nemoguće je odvojiti te dvije stvarnosti, tako da možemo reći da je sam Isus, Kraljevstvo Božje. Ono s njime započinje na ovoj zemlji. Sve što je Isus govorio, poučavao, činio, sve svjedoči o vladavini Božjoj, sve govori o tome kakav je Isusov Otac, a po njemu i naš Otac. Kada bismo morali sažeti opis Kristova života, a time i Očeva lica koje je obznanio, jedna riječ bila bi dovoljna. Ljubav. Ljubav koja se očituje u milosrdnom praštanju grijeha, u ozdravljanju od bolesti, u poučavanju, tješenju, vodstvu, brizi za svakoga čovjeka. U pozivu upućenu svakom čovjeku, u vječnosti zajedništva s Bogom koja je omogućena svakom čovjeku. Takav je Bog i takva je njegova vladavina.

Ako je dakle ljubav Božje kraljevanje, onda je sasvim jasno zašto je križ znak te vlasti. Na križu se nalazi najveći dokaz ljubavi Božje. Ljubavi koja je bila spremna umrijeti da bismo mi živjeli, ljubavi kojoj ništa nije ponižavajuće, pa čak ni to da Bog umre na križu da čovjeka spasi od grijeha i smrti. Zahvalimo danas za tu ljubav kojom smo otkupljeni i koja nas poziva u zajedništvo s Ocem, Sinom i Duhom Svetim.

Razmišljanje uz evanđelje Nedjelje Krista Kralja svega stvorenja (Lk 23, 35-43; god.C.