Danas se u evanđelju susrećemo s Isusom koji nas želi poučiti kao što je nekada poučio i svoje apostole „kako valja svagda moliti i nikada se sustati.“ Možda nam se čini i sasvim razumno da moliti treba te i sami molimo svaki dan, međutim dođu trenuci u životu kada pomislimo kako je naša molitva uzaludna, kako do Boga ne dolazi ili ako dolazi, on ju ne čuje niti mari. Iskušenja su to koja se ne mogu nadvladati bez trajne i ustrajne molitve koja budi u nama vjeru kako će Bog zasigurno „obraniti svoje izabrane.“ Zato danas poslušajmo što nam Isus poručuje.

            U prispodobi čujemo za dva glavna lika, suca i udovicu. Udovica, sama i bespomoćna, dolazi sucu moleći ga da ju obrani od tužitelja, a sudac, strog i bešćutan nije za nju mario. Lik koji nam prvi ostane u sjećanju jest sudac, osoba koju nije briga za druge, a osobito za one od kojih nema koristi. Može se dogoditi da osjećamo ljutnju zbog njegova ponašanja te se probudi u nama osjećaj gladi za pravednošću i altruizmom. Međutim, lik koji je od velike važnosti za poruku koju nam Isus želi prenijeti jest upravo udovica. Zamislimo se sada u njezinoj situaciji i obujmo na tren njene cipele. Udovica, sama i bez pomoći, našla se u teškoj situaciji u kojoj se mora braniti od tužitelja, a nema od čega niti ima ikoga uza se. Jedini izlaz joj je svakodnevna, mukotrpna, ustrajna, i ponižavajuća molba na vratima suca. Kaže nam Isus kako ju sudac dugo nije uslišavao, što znači da se njena molitva kroz cijelo to vrijeme činila uzaludnom. Ne samo da je u nepovoljnoj situaciji u životu, još svaki dan mora proživljavati neugodnosti, odbacivanja i svakodnevna podsjećanja kako uz sebe nema nikoga te joj je jedino preostalo osloniti se na ustrajnost u moljenju koja kao da nema smisla.

            Međutim, ona ne odustaje. Unatoč tome što je sudac imao moć i vlast kako u gradu, tako i čini se, nad životom ove udovice, pobijedila je nepokolebljiva vjera kako ustrajna molitva donosi plodove. Zato danas sa sobom ponesimo ovaj biser ustrajnosti koji nam se nudi i pokušajmo ga ugraditi u našu svakodnevnu molitvu. Činit će se i dalje na trenutke kako je besmisleno moliti, kako se ništa ne događa, kako nas Bog ne čuje. Međutim, nije tako. „Neće li Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve i ako odgađa stvar njihovu?“

Imajmo na umu kako je, bez obzira na naše životne situacije Bog uvijek svemoguć i sveznajući. Ponekad će nam molitve biti uslišane, ponekad će nam bližnji izmoliti što nam je potrebno, ponekad ćemo dobiti nešto sasvim drukčije od onoga za što smo molili, ali nikada nećemo biti od Boga ostavljeni niti zapostavljeni.