Listajući dnevne novine, gledajući internetske portale čovjek se često zapita kakvo je to došlo vrijeme, kamo ide ovaj svijet u kojemu živimo, ali i kada je čovjek postao čovjeku vuk iako nas naši stari nisu tome učili. Brojne nesreće, progoni i istrijebljivanje čitavih naroda, ubijanje susjeda i vlastite braće, političke malverzacije i ugnjetavanje sve siromašnije većine, postali su dio naše svakodnevice.

U moru ovih događaja koji bruje oko nas čuje se jedan tihi glas, tiho svjedočanstvo. Iako nisu manje teški i nisu manje bolni, o progonima se kršćana puno manje čuje. Taj skoro nijemi glas jasno treba odzvoniti u našem srcu jer olako se mnogo puta ovo vrijeme uzima kao postkršćansko, i istinski vjernik se ismijava kao onaj koji živi nerealnost. Na javni mjestima često se vjernike ugnjetava i omalovažava, a i u zajednicima vjernika oni koji radikalno žive evanđelje stavljeni su po strani jer pobuđuju ispit savjesti i vlastitog života i djelovanja. Ovi nam ljudi pokazuju da ima onih koji, čvrsto stojeći na nogama i živeći tešku svakodnevicu, znaju gdje trebaju položiti svoju srce, gdje položiti ono što je doista važno. Oni istinski žive ono što pred nas stavlja evanđelje ove nedjelje: Ne bojte se! Ne bojati se onih koji nas progone, koji oduzimaju život, koji trgaju udove, koji osiromašuju, koji bacaju na ulicu, koji ismijavaju sa sobom zapravo donosi jedan veliki znak. Oni koji se toga ne boje znaju da se jedino u Isusu trebaju ogledati,  jedino njega tražiti. Oni se boje jedino Boga. Jer njihov kraj nije kada im tijelo pokopaju pod zemlju. Njima bi kraj bio u odvojenosti od Boga, što je vječna smrt.

Priznati se Isusovim i priznati Isusa svojim donosi radost duše već sada, ali i vječni život. Veliki primjer takvih ljudi nalazimo u našim blaženim sestrama, Drinskim mučenicama. Takvi ljudi žive i danas oko nas. Samo ih trebamo biti spremni vidjeti i zajedno s njima tražiti Gospodina i njemu služiti. Ne bojmo se, dakle, život svoj predati Gospodinu i radosnu vijest propovijedati po krovovima. Vrijedniji smo mu od mnogo vrabaca.

Razmišljanje uz evanđelje XII. nedjelje kroz godinu (Mt 10,26-33).