Molitva sv. Augustina
PRED LICEM GOSPODNJIM
Svevišnji, predobri, premoćni, svemogući;
najmilosrdniji i najpravedniji; najljepši i najjači!
Ti si stalan i nedokučiv,
nepromjenjiv, a sve mijenjaš;
nikad nov, nikad star, a sve obnavljaš.
Uvijek djeluješ i uvijek miruješ;
skupljaš, a ništa ne trebaš;
nosiš, ispunjaš i zaštićuješ,
stvaraš, uzdržavaš i usavršuješ;
tražiš, premda ti ništa ne nedostaje.
Ljubiš, ali se ne raspaljuješ;
revnuješ, ali si bez straha;
srdiš se, ali ostaješ miran;
mijenjaš svoja djela, ali ne mijenjaš svoje odluke;
uzimaš što nađeš, a nikad nisi izgubio...
A što sam rekao, Bože moj, živote moj, slasti moja sveta?
ili što kaže netko kad o tebi govori?
Pa ipak, jao onima koji šute o tebi,
kad su govorljivi jednaki nijemima.
Evo, uši srca moga pred tobom su, Gospodine;
otvori ih i kaži duši mojoj:
»Spasenje tvoje ja sam.«
Hrlit ću za tim glasom i uhvatit ću te.
Nemoj skrivati lica svoga od mene.
Tijesna je za te kuća duše moje: proširi je.
Ruševina je: popravi je.
Ima na njoj nešto što vrijeđa oči tvoje: priznajem i znam.
Ali tko će je očistiti?
Ili kome ću ako ne tebi vapiti:
»Od tajnih grijeha mojih očisti me, Gospodine,
od tuđih poštedi slugu svoga.«
Vjerujem, pa zato i govorim,
Gospodine, ti sve znaš.
sv. Augustin (Ispovijesti, I, 3-5)