O, Kriste, napušteni i izdani, pa i od svojih, te na kraju prodan za nisku cijenu. O, Kriste od grješnika osuđeni, i od glavara predani. O, Kriste u tijelu razdrti, trnjem okrunjeni i grimizom zaodjeveni. O Isuse, izudarani i okrutno [na križ, op. prev.] pribijeni. O, Kriste, Srca kopljem probodena. O, Kriste, umrli i pokopani, Ti si Bog života i opstojnosti. O, Kriste, naš jedini Spasitelju, vraćamo ti se i ove godine, pogleda spuštena zbog stida, al' srcem punim nade:

Stida zbog svih slikâ razaranja, uništavanja i brodolomâ, koje su postale uobičajene u našem životu; štetâ zbog nevine krvi žena, djece, imigranata i osoba progonjenih zbog boje kože ili zbog etničke, društvene pripadnosti ili zbog vjere u Tebe; stida zbog toga što smo Te prečesto, poput Jude i Petra, prodali, izdali i ostavili Te sama da umreš za naše grijehe, kukavički bježeći od svoje odgovornosti;

Sramota zbog naše šutnje pred nepravdama; zbog naših lijenih ruku u davanju, a pohlepnih u trganju i osvajanju; zbog našega prodornog glasa u obrani svojih interesa, a plašljiva u zagovoru interesa drugih; zbog naših nogu - brzih za put zla, a uzetih na putu dobra;

Zbog sramote za svaki put kad smo mi biskupi, svećenici ili posvećene osobe, sablaznili i povrijediti svoje tijelo – Crkvu; a zaboravili svoju prvu ljubav, svoj prvotni entuzijazam i svoju potpunu raspoloživost, dopuštajući da nam srce i posvećenje zahrđa. Toliko sramotâ, Gospodine, ali naše srce čezne i za pouzdanom nadom da nas nećeš tretirati prema našim zaslugama, nego jedino prema obilju svojega milosrđa; milosrđa koje zbog naših izdajâ ne umanjuje neizmjernost Tvoje ljubavi; nade da nas Tvoje očinsko i majčinsko Srce, zbog naše tvrdoće, neće zaboraviti;

Sigurne nade da su naša imena urezana u Tvom Srcu i skupljena u zjenici Tvojih očiju; nade da će tvoj Križ promijeniti naša okamenjena srca, u srca od mesa, sposobna sanjati, oprosti i ljubiti; i pretvoriti ovu tamnu noć križa, u goruću zoru Tvog uskrsnuća; nade da se Tvoja vjernost ne temelji na našoj; nade da mnoštvo onih koji su vjerni tvome Križu, živi i nastavit će živjeti vjerno; što poput kvasca daju okus i nalik su svjetlu koje 'otvara' nova obzorja, u tijelu našeg ranjenoga čovještva.

Zbog nade da će Tvoja Crkva nastojati biti glas koji viče u pustinji Čovječanstva, kako bi pripravila put Tvoga trijumfalnog povratka, kada ćeš doći suditi žive i mrtve; nade da će dobro pobijediti, unatoč svom prividnom porazu!

O, Gospodine Isuse, Sine Božji, nevina Žrtvo našeg otkupljenja, pred tvojim kraljevskim stijegom, u otajstvu Tvoje smrti i slave, pred tvojim stratištem klečimo posramljeni – ali u nadi – i molimo Te da nas opereš u kupelji svoje Krvi i Vode, koje izviru iz Tvoga razdrtog Srca; oprosti nam naše grijehe i krivice; molimo Te da se sjetiš naše braće pogođene nasiljem, ravnodušnošću i ratom; molimo Te da raskineš lance koji nas drže u zatočeništvu sebičnosti, svojevoljne sljepoće i ispraznosti naših svjetovnih računa.

O Kriste, molimo Te da nas poučiš te se nikad ne zastidimo Tvoga Križa; da ga ne zlorabimo nego častimo i štujemo, jer si nam njime ukazao na monstruoznost naših grijeha, veličina svoje ljubavi, nepravdu naših prosudbi i moć svoje ljubavi. Amen!

(Papa Franjo, Molitva Kristu, nakon Križnoga puta u Koloseumu, 14. travnja 2017,)