Evanđelje treće korizmene nedjelje stavlja u središte Isusa i Samarijanku koja se dopustila isprovocirati, koju je isprovociranost tjerala u dijalog, a dijalog potom do susreta s istinom i do spasenja. Samarijanka, dolazeći na zdenac o podne, susreće Isusa, umornog i žednog. Na svako njegovo pitanje ili ponudu odgovara na način koji se čini pomalo željan svađe: „Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke...Gospodine, ta nemaš ni čime bi zahvatio, a zdenac je dubok. Otkuda ti dakle voda živa? Zar si ti možda veći od oca našeg Jakova…“ Koliko puta smo i sami na svaku tuđu dobrohotnost i miroljubivost odgovorili nekim tonom i načinom koji je bio svađalački do te mjere da smo se poslije i sami pitali što nam je to trebalo. I ako smo se uspijeli tada suočiti sa svojim ponašanjem mogli smo si iskreno priznati da su nas tištile neke druge stvari, a da nas je tuđa ponuda ljubavi pogodila upravo u one predjele života u koje nismo htjeli zaviriti.
Vidimo upravo jedan takav slučaj kod Samarijanke. Ona dolazi na zdenac i to u podne. U vrlo neobično vrijeme, u vrijeme kada sunce najjače žari, u vrijeme kada su drugi u kući. Možda zato i ide na zdenac, možda donekle svjesna svoje životne priče koju će Isus za koji trenutak prozrijeti odabire vrijeme u kojemu je sigurna da će izbjeći susrete i prosuđujuće poglede. Kad ono, umjesto očekivane samoće susreće Židova koji ne bi trebao pričati ni sa Samarijancima, a još manje sa ženama. I k tome od nje traži piti. Njegova žeđ za onom koja luta o podne, za onom koja je izgubljena dotiče ženu koja vlastitu žeđ pokušava zadovoljiti na sve moguće načine, ali uvijek ostaje žedna. I upravo je to Radosna vijest, da i onda kada tražimo na krivim mjestima, Bog nas upravo na njima pronalazi i nudi vodu života koju sami ne znamo, ne želimo, nemamo hrabrosti pronaći. Katekizam Katoličke Crkve o ovoj evanđeosloj zgodi kaže sljedeće: „tu, na rubu zdenaca kamo dolazimo tražiti svoju vodu: tu Krist dolazi u susret svakom ljudskom biću, On nas prvi traži i On ište piti. Isus je žedan, njegova molba dolazi iz dubina Boga koji nas želi...Bog je žedan da mi budemo žedni njega“ (KKC 2560).

Prvo čitanje govori o Židovima koji žedni u pustinji počinju mrmljati protiv Mojsija. I umjesto slobode koja im je darovana, oni dozivaju u svijest dane egipatskog ropstva koje još uvijek zaokuplja njihovo srce. I ova žena Smarijanka jednako tako žedna dolazi na zdenac, a u dubini svoga srca živi ropstvo. Na Isusov poticaj da pozove svoga muža ona odgovara: „"Nemam muža." Kaže joj Isus: "Dobro si rekla: 'Nemam muža!' Pet si doista muževa imala, a ni ovaj koga sada imaš nije ti muž.” U ovim muževima možemo u doslovnom smislu prepoznati muškarce s kojima je Samarijanka živjela, ali isto tako možemo se prisjetiti Druge knjige o kraljevima u kojoj čitamo kako je asirski kralj naselio Samariju ljudima iz pet naroda. Budući da je svaki od njih donio sa sobom svoje božanstvo, Samarijski narod započeo je svoju prostituciju, izdao je Boga zamijenivši ga božanstvima tuđih naroda i postao sličan tuđincima (usp. 2Kr 17). Koliko puta i mi zamjenjujemo Boga za šaku prolaznog i jeftinog zadovoljstva. Koliko puta u našemu životu prvo mjesto zauzima ono što nije dostojno prvoga mjesta. Koliko puta se i sami želimo izjednačiti s onima koji ne drže do Božjih zapovijedi koje vode u slobodu.

Samarijanka, suočivši se s Isusom i istinom koju je sama naslućivala, ali teško priznavala, ostavlja krčag i počinje svjedočiti o čovjeku kojega ona sama predstavlja kao čovjeka koji joj je kazao sve što je počinila pitajući se je li on Krist. Kazati nekome sve što je počinio nije uvijek učinkovito i ljekovito. No ovaj put je bilo jer je to učinio Onaj koji obasipa grešnika izobilnom ljubavlju, ljubavlju koja je kadra rastopiti led srca, koja je upravo svojim milosrđem kadra potaknuti na iskreno kajanje. Molimo za susret s takvom ljubavlju. Molimo za susret koji će nas ohrabriti na ostavljanje naših krčaga na zdencima koji ne utažuju žeđ. Molimo za trenutak u kojemu će se susresti naša i Božja žeđ.

Razmišljanje uz evanđelje 3. korizmene nedjelje (Iv 4, 5-42), god. A