Apostoli su svečanim, božanskim činom prvi primili Duha Svetoga, ali to ne znači da on već ranije nije bio s njima. Naime, Isus je bio s njima, ta onda je s njima od početka Presveto Trojstvo. Isus vođen od Duha, ljubljen od Oca, a preko njega svi mi zamilovani od našega postanka od te Trojedine Ljubavi. Apostoli, potaknuti tim događajem, nisu drugima ništa drugo niti navijestili nego ono za čim srce ljudsko žeđa, a to je ono što mi nazivamo plodovima djelovanja Duha Svetoga. Cijeli svijet, apostoli, tada manjina, preobrazili su snagom upravo toga Duha kojega su primili kao zaključak potpune vazmene radosti.

Nema mjesta i vremena u sadašnjem trenutku da se negdje Duh ne očituje. Tome smo svjedoci, samo treba gledati svijet prihvaćajući toga Duha u srce, a to možemo samo ako okrenemo pogled od sebe i svojih potreba i zagledamo se u Drugoga i druge oko sebe. »Raznoliki su dar, ali isti Duh.« (Usp. I Kor, 12, 3b-7.12-13) Koliko vremena potrošimo na uspoređivanje s drugima, koliko se gubimo u izmišljenim ideološkim trvenjima, a srce nam žeđa za istinskim vrednotama? Ako netko i nešto ima do tebe što ti nemaš, to je dar i tebi kao i njemu kao što i ti skrivaš i imaš pravo otkrivati svoju posebnost. Duh je ovdje, sada i tu! On zaista djeluje. Želi nas ujedinjenima jer samo tako možemo iskusiti njegove darove, samo u odnosu s drugima. Ta pogledaj sve te darove koje nam nudi! Nijedan od njih: mir, ljubav, radost… ne ostvaruje se bez nekoga...do mene. Ako smo dionici istinske uskrsne radosti kao što su i apostoli bili i kao što po svojoj vjeri ispovijedamo, onda ne možemo ostati netaknuti tom radošću, a da ju ne pokažemo. Radost se teško drži u sebi jer onda nije radost. Uskrsna radost izvlači iz nas zlatne niti duhovnih darova.

Po darovima svatko postaje svoja osoba, svatko ima svoje lice, ime i poprima svoj jedincati identitet. Postaje osoba po Božjem planu, baš uglavljena u pravo vrijeme i mjesto na zemlji sa svojom svrhom. I da! Ne može se reći da netko nije nikada bio, da tako kažemo, oplođen, urodio plodom Duha. Svi smo mi nekome jednom u životu bili mir, bili strpljivi, velikodušni, dobri, krotki, blagi, suzdržljivi u odnosu na drugoga. Ne smijemo zaboraviti niti da su drugi to bili u odnosu na nas. »Ljubav sve ne izjednačava nego obogaćuje sve ono što je u nama dobro i čini nas darom jednih za druge.«[1]

[1] Lectio Divina, u: (25. V. 2020.) https://pozeska-biskupija.hr/2020/05/25/duhovi-pedesetnica-31-05-2020/ (30. V. 2020.)

Razmišljanje uz svetkovinu Duhova (Iv 20, 19-23)