Prestrašene, zbunjene i sumnjičave učenike Isus proglašava svjedocima. Čitajući retke koje prethode današnjem evanđeoskom tekstu uočavamo kako se Isus već nekoliko puta ukazao: Mariji Magdaleni, Ivani i Mariji Jakovljevoj (Lk 24,10), dvojici na putu u Emaus (Lk 24,13-33), Šimunu (Lk 24,34). Ipak, reakcija okupljene jedanaestorice kao da ne odgovara tolikim Isusovim uvjeravanjima da je živ.

Oni su zbunjeni, prestrašeni, sumnjičavi. Ako ih već žene nisu uvjerile, mogli su to barem dvojica iz Emausa koji su Isusa prepoznali u lomljenju kruha, u onoj gesti koju je s njima podijelio kod posljednjeg zajedničkog druženja, u gesti u kojoj im je predao sebe do kraja, u gesti po kojoj je nagovijestio da će se na križu dati slomiti za svoje učenike i čitav svijet, u gesti iz koje na najintimniji način progovara istina koliko je Bog ljubio čovjeka.

I dok se čudimo reakciji Isusovih učenika, prisjetimo se mnogih Isusovih „ukazanja“ u našim životima, Isusovih čudesa koje smo na vlastitoj koži doživjeli, Božjih objava da nas voli po malim svakodnevnim zgodama, na kraju krajeva sjetimo se Isusovog čuda nad čudima kojemu prisustvujemo svakog dana ili barem nedjeljom, kada se na najopipljiviji način daje ponovno slomiti za nas. Želimo li biti iskreni, moramo priznati da nam sve te objave Božje ljubavi često puta nisu dovoljne da stavimo svoj život u Božje ruke. S Isusove gozbe ljubavi odlazimo zbunjeni mnogim događajima, prestrašeni za svoj život, opterećeni raznim problemima i sumnjičavi je li Bog u tim trenucima uopće s nama i pomaže li nam. Koliko smo se samo puta nakon sudjelovanja u oporuci Kristove ljubavi vratili svojim utabanim stazama, koliko smo puta osjetili da nam srce gori, a ubrzo nakon toga bili spremni vraćati milo za drago te dopustili kojekakvim osjećajima da nam obuzimaju srce.

Ako je itko doživio nepovjerenje, sumnju i odbacivanje, doživio je to Bog od svojih stvorenja, doživio je to Isus od svojih apostola i svih generacija svojih nasljedovatelja. I ipak ne odustaje od nas kao što nije odustao ni od jedanaestorice ( čak ih je odabrao za svjedoke svoga spasenjskog djela). Ne umara se iz dana u dan uvjeravati svoje „nevjerne Tome“ da je tu. Apostolima je rekao: „Pogledajte ruke moje i noge. Ta ja sam! Opipajte me i vidite… Rekavši to, pokaza im ruke i noge.“ (Lk 24,39-40) I nama na svakoj euharistiji ponavlja: pogledajte, opipajte, vidite, kušajte…sjetimo se toga sljedeći put kada budemo slavili euharistiju. U trenutku kada svećenik lomi hostiju – Isusovo tijelo urežimo u svoje srce riječi koje nam Isus upućuje: pogledajte, opipajte, vidite, kušajte moje tijelo i moju krv…ta ja sam…slomio sam se na križu da se vi ne slomite pod teretom svoje zbunjenosti, prestrašenosti i sumnjičavosti…ako sam otišao do križa za vas – zar mislite da postoji situacija u vašem životu u kojoj me ne bi bilo, prihvatite silinu moje ljubavi jer samo ta ljubav izgoni strah…i budite svjedocima moje ljubavi i blizine, naviještajte svojim životom obraćenje i otpuštenje grijeha svakom čovjeku.

s. Vinka Marović, FDC