Gospodine Isuse, inicijativa je tvoja. Ti uvijek činiš prvi korak prema meni, uzimaš me i vodiš na visoku goru. Težak mi je taj uspon. Često sam lijena i bezvoljna. Radije želim ostati u nizini, u svakodnevici, zadovoljna svojim vidikom. Ti zoveš u osamu, a ja bih radije bila u mnoštvu.

Ti me pozivaš u tišinu, a ja bih vikala i slušala viku. Znaš da je tišina ponekad teška i mučna, a ja baš ne volim muku. Ipak, hvala Ti za poziv na visoku goru, na mjesto Tvog posebnog  boravka.

            Moj vidokrug se širi, moj pogled vidi bolje i više. Drugačije vidim stvari i ljude oko sebe. Sada i Tebe vidim drugačije. Otkrivaš mi svoje lice, vidim Tvoj sjaj i slavu, dakako, ne u punini. Moje srce se širi, moja ljubav raste. Ja sam izvan sebe. Želim zavijek ostati ovdje. Molim da ostanem jer pogled na Tebe je sve što želim. Znam da si Ti veći od svih. Da si Ti jedini zakon i da se na Tebi ispunjava proročanstvo. Ovdje učim slušati Tebe, Očevog Sina. Slušati Tebe znači slijediti Tebe, a slijediti Tebe znači nositi križ, križ života svaki dan. A ja ne volim muku i ja bježim od križa. Ja se bojim umrijeti i umirati svaki dan iznova. Želim ostati ovdje s Tobom jer ovdje su vrata neba odškrnuta. Ipak znam da moram sići s gore, da moram ponijeti križ kojeg se bojim. Znam da moram živjeti s onima koje ljubiš i pomoći im nositi  njihove križeve, moram im pomoći odškrinuti vrata neba.

            Hvala Ti za ovaj izlet na visoku goru, u osamu koja je puna Tvoje prisutnosti. Dok silazim s gore, molim Te da ostanem u šutnji, da ne govorim, kako bih mogla i dalje osluškivati Tebe i one kojima me šalješ. Hvala Ti za milost susreta s Tobom koji će me hrabriti u danima trpljenja i križa. Amen.

s. Dijana Martić, FDC