Današnje evanđelje stavlja pred nas jedan Isusov posjet. Isus odlazi u jednu kuću u nekom selu. Susret koji se odvija između Isusa i ovih ukućana zanimljiv je i poučan i za nas danas budući da nam otvara oči da upoznamo ono što je uistinu bitno kada primamo Isusa u svoju kuću, u svoje srce.

Možemo primijetiti dva detalja koja su obilježila ovaj susret. Prvo jest da Isusa u kuću prima Marta. Isus ulazi u njenu kuću, željan razgovora, željan Martinog vremena koje bi ona bila spremna odvojiti za njega. Iz Martinog obraćanja Isusu s obzirom na njenu sestru, možemo vidjeti da je i Marta željna Isusa i razgovora s njime.

Drugi detalj vidljiv je iz Martinog obraćanja Isusu. „Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavila posluživati? Reci joj da mi pomogne.“ Čini se kako Marija, Martina sestra, ne mari previše za svoju sestru koja bi također htjela sjesti s Isusom. Kao da je Marija u ovom događaju glavna prepreka između Marte i Isusa, međutim to nije slučaj. Marta je odveć zauzeta drugim poslovima, posluživanjem, vanjštinom ovog susreta i to je stavila ispred Isusa. Iako ga je primila u kuću sa željom da bude s njime, dopustila je da ju odvuku druge brige, sporedne stvari koje i nisu bile bitne, ali ona im je dala preveliku važnost, stavila ih je ispred vremena s Isusom. Uz to, Marta traži da joj Marija pomogne, da i ona krene u posao, iako je Isus došao u njihovu kuću da bude s njima, iako je sada važnije biti s njime. No, Isus joj odgovara kako se Mariji neće oduzeti ovaj bolji dio koji je znala odabrati, jer znala je prepoznati Isusa koji joj je došao i za njega odvojiti svoje vrijeme i pažnju, znala je dati mu prednost.

Često se i nama zna dogoditi da, iako imamo želju i mogućnost odvojiti vrijeme za razgovor s Isusom i iako znamo da nam on dolazi, dopustimo da nas odvuku druge, sporedne stvari, koje mogu biti i vrlo plemenite i dobre same po sebi, kao što je bio i Martin posao, ali u tom trenutku nisu važnije od Isusa i susreta s njime. I kao da nije dovoljno što nismo iskoristili milosni trenutak, još se hoćemo opravdati, prebacujući krivnju na onoga do mene koji je znao izabrati bolji dio, da se i njemu oduzme jer ga mi nismo iskoristili u svoj brizi i zabrinutosti za mnogo iako je jedno potrebno.

Zato danas, u nedjelju, kada nam se pruža prilika da odahnemo od svojih poslova i obaveza, prepoznajmo Isusov pohod, primimo ga i ostanimo s njime kako bi novi tjedan koji je pred nama bio započet u molitvi iz koje primamo blagoslov i snagu za našu svakodnevicu.

Razmišljanje uz evanđelje XVI. nedjelje kroz godinu (Lk 10,38-42); god. C.