Petrovim pitanjem: »Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?« započinje evanđelje dvadeset i četvrte nedjelje kroz godinu. Kada bismo nekako u matematičke okvire mogli smjestiti naš odnos s Bogom, međuljudske odnose, susrete s bližnjima mislim da bi matematiku zavoljeli i oni koji su je nerado slušali u školi. Ipak, Isus na Petrovo pitanje odgovora drugačijom logikom: »Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.« U pitanju i odgovoru opažamo dramu susreta ljudske i božanske mjere, ljudske koja je spremna oprostiti do sedam puta (znak punine) te božanske mjere koja oprašta sedamdeset puta sedam (znak beskonačnosti).

Isus zatim priča prispodobu o kraljevstvu nebeskom te stavlja pred nas sliku gospodara koji oprašta svome sluzi dug od deset tisuća talenata. Ako uzmemo u obzir da je riječ o iznosu od približno sto milijuna denara, dok je denar jedna nadnica, lako zaključujemo da je ovaj iznos bilo nemoguće vratiti. Na riječi sluge: »Strpljenja imaj sa mnom, i sve ću ti vratiti«, gospodar mu je oprostio dug premda je prethodno naumio prodati njega, ženu, djecu i sve što ima. Tom istom sluzi kojem je oprošteno jedan znanac dugovao je sto denara. Dakle, dugovao mu je milijun puta manje nego što je ovaj dugovao gospodaru, i premda ga je molio za milost istim riječima kojima se on obratio gospodaru, onaj kome je oprošteno nije oprostio. Na ovaj događaj možemo primijeniti Isusove riječi koje nam donosi Matej u sedmom poglavlju: »Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš?«. Ipak, ni danas ni ikad u središtu evanđelja nije ni trun ni brvno, ni dug ni grijeh već snaga oproštenja. Sluga kojemu je oprošteno vidio je tuđi dug, ali ne i svoj koji je bio milijun puta veći. No, ima još nešto puno važnije što nije vidio i doživio, iscjeljujuću snagu oproštenja.

Da bismo bili sposobni opraštati drugima, potrebno je priznati sebi da smo potrebni Božjeg oproštenja, potrebno ga je prihvatiti, istinski vjerovati da nam je oprošteno te biti svjesni da nas Bog, kad god ga tražimo, kupa svojim milosrđem. Svježinu i miris, ljepotu i snagu takve božanske mjere pozvani smo dijeliti s drugima, ne kao njeni vlasnici, već kao oni koji su besplatno primili, i možda kao oni koji su milijun puta više primili jer su milijun puta više sagriješili.

Razmišljanje uz evanđelje XXIV. nedjelje kroz godinu (Mt 18, 21-35), god. A