Prorok Izaija donosi narodu poruku nade, poruku radosti. Ta poruka, ta Božja riječ nudi sve, obnavlja sve, daje sve i to besplatno. Božji nam poziv odzvanja  u ušima: “Svi vi koji ste žedni, dođite na vodu; ako i nemate novaca, dođite! Bez novaca i bez naplate kupite i uživajte vino i mlijeko!” Bog poziva sve, bez iznimke da dođu na njegov izvor koji ne traži novac, svi koji osjećaju žeđ mogu doći. Bez novaca mogu kupiti, bez novaca mogu uživati vino i mlijeko, bez novaca mogu živjeti u Božjem blagostanju. Gospodin pita: “Zašto da trošite novac na ono što kruh nije i nadnicu svoju na ono što ne siti?” Zašto uzalud davati novac za hranu nakon koje smo još gladni, zašto raditi za nešto što ne daje sigurnost preživljavanja?  Kod Gospodina ima svega u izobilju. Samo je jedan uvjet koji donosi prorok: “Priklonite uho i k meni dođite, poslušajte, i duša će vam živjeti.”
Isto govori i apostol Ivan: “Jer ljubav je Božja ovo: zapovijedi njegove čuvati.” Sve bogatstvo Božje, sve izobilje možemo kušati ako slušamo što nam Gospodin govori, ako slušamo njegove zapovijedi. Bog nam daje sve, a traži samo jedno za uzvrat: da se njemu vratimo. Bog traži nas, Bog traži mene i tebe. On nas čeka da nam se smiluje, da nam pokaže svoje milosrđe. On nas zove da ne dajemo svoj novac za nešto što nas ne siti. Bog nas poziva da svoj život ne trošimo na nešto što je polovično, gdje se ne dajemo potpuno. Bog nas poziva da ljubimo njega i njegove zapovijedi vršimo. On nas zove jer želi da upoznamo njegovo blago. A svoje nam je blago pokazao na rijeci Jordanu, kada je u trenutku Isusova krštenja rekao: “Ti si Sin moj, ljubljeni! U tebi mi sva milina!” To je onaj kojeg nam Bog daruje. To je onaj kome nas Bog poziva da dođemo ako i nemamo novaca. To je onaj koji je sve njegovo blago, u kojemu je sve bogatstvo Božjeg kraljevstva.

A mi? Pristajemo li i dalje na nešto polovično ili dajemo Bogu za uzvrat same sebe?
A mi? Trošimo li život na ljudske obzire ili okrećemo srce Bogu čiji misli nisu kao čovječje misli?
A mi? Čuvamo li svoje blago kao da smo robovi našeg blaga, ili ga dajemo kao što Bog nama daje svoga Sina, svoje najveće blago?
A mi? Vidimo li u Božjim riječima da govore upravo našem srcu, a opet da se svatko u njima pronalazi?
A mi? Jesmo li zaboravili što je Ljubav?
Bez ljubavi nema života, a u ljubavi je sve. Tko ljubi, on je pobijedio svijet. Bog je ljubav, i pokazao nam je što je ljubav: svoga ljubljenog Sina je dao da bismo mi živjeli. Živimo li? Ljubimo li?
U vremenu kad je sve na naplatu, ne očajavajmo, jer LJUBAV je besplatna!
Tražimo ljubav, tražimo Gospodina!

Razmišljanje uz evanđelje nedjelje Krštenja Gospodinovog (Mk 1,7-11); god. B