Zasigurno smo više puta u crkvi, svetištu ili nekoj kapeli promatrali ljude koji mole. Jedni druge često vidimo u molitvenom stavu, ali vrlo rijetko saznajemo za što ili za koga netko moli; kako i na koji način se Bogu obraća: u prošnji ili zahvali, zagovoru ili pohvalama. Evanđeoski ulomak 30. nedjelje kroz godinu, prispodoba o farizeju i cariniku, potiče nas na razmišljanje o molitvi i to na temelju dva vrlo različita primjera. Važno je pri čitanju imati na umu da se u ono doba molitva izgovarala poluglasno u stojećem stavu.

Ista nakana i isti početak molitve
Ono što prvo uočavamo u ovoj prispodobi, kratkoj slikovitoj priči koju Isus upućuje slušateljima, jeste činjenica da farizej i carinik odlaze u Hram s istom nakanom. U hrvatskom prijevodu čitamo da oni »uziđoše u Hram pomoliti se«. Uziđoše je izvedeni oblik glagola uzići što znači: doći naviše, popeti se, a prijevod je grčkog glagola ἀναβαίνω [anabaínō] koji ima više značenja: ići prema gore, penjati se, rasti, ali i uzdići Bogu ono nutarnje, stupiti pred Boga. Stoga se može reći da su oni uzlazeći u Hram poduzeli ne samo fizičku nego i duhovnu aktivnost da bi stupili pred Boga i izrekli mu svoje molitve. Premda su pripadnici različitih židovskih skupina koje su međusobno bile u konkurentskom odnosu, obojici je Hram sveto mjesto, mjesto molitve i susreta s Bogom. Stoga obojica svoju molitvu započinju istim zazivom »Bože«, ali se potom sadržaji njihove molitve razlikuju. Dok farizej izriče zahvalnu molitvu: »…, hvala ti što nisam…«, carinik se obraća Bogu s prošnjom »…, milostiv budi meni grešniku«.

Kako i zašto moli farizej?
Isus opisuje farizeja kao onoga koji moli uspravno te izriče zahvalnu molitvu. U njoj se distancira od svih onodobno omraženih skupina: grabežljivaca, nepravednika, preljubnika, carinika. Osim što se distancira, on se i uspoređuje, prepoznajući se boljim od svih navedenih te za to i zahvaljuje. Potom, kao dokaz vlastite kvalitete naspram spomenutih kategorija, nabraja svoja dobra djela: post i to dva puta u tjednu te davanje desetine. Navedena djela svjedoče u prilog njegovoj izvanrednoj religioznoj praksi. Kao član farizejskog pokreta savršeno obdržava Toru, čak i više od onoga što je u njoj propisano.

Kako i zašto moli carinik?
Carinik je pripadnik skupine koja je radila za okupatorsku rimsku vlast ubirući porez za njih. Pritom su carinici često ubirali više od propisanoga kako bi zaradili za sebe. Stoga je carinik dobrostojeći Židov, ali nije mogao biti član farizejskog pokreta. Isus ga u prispodobi opisuje s malo riječi. Carinik moli izdaleka, ne usudi se oči podignuti i pritom se udara u prsa. Njegove geste održavaju stav nedostojnosti mjesta u kojem se nalazi, ali istodobno i priliče ovome mjestu jer je Hram bio središnje mjesto oproštenja grijeha i pomirenja s Bogom. Upravo to je sadržaj njegove kratke molitve: »Bože, milostiv budi meni grešniku«. On moli samo jedno. Sve što mu treba je Božje smilovanje.

Koja je molitva ispravna?
Prispodoba o farizeju i cariniku poticaj je za razmišljanje o vlastitoj molitvi na temelju dva suprotna primjera. To je smisao ove Isusove prispodobe. Zasigurno se možemo prepoznati i u prvom i u drugom primjeru. Isus ne procjenjuje niti komentira molitvu farizeja i carinika, ali za carinika kaže da »siđe opravdan kući svojoj«. Carinik je opravdan jer se priznao grešnikom pred svetim i pravednim Bogom. Ispravna molitva je ona koju počinjemo obraćanjem Bogu priznajući se grešnima i potrebitima Božjega smilovanja. Ispravna molitva je ona u kojoj smo otvoreni Bogu te očitujemo svoje povjerenje u njegovu pomoć.

Poticaji za razmišljanje:
1. S kakvom nakanom odlazim u crkvu/kapelu (po)moliti se?
2. Kako započinjem molitvu?
3. Što je sadržaj moje molitve?

Razmišljanje uz evanđeoski ulomak 30. nedjelje kroz godinu (god. C), Lk 18,9-14