U koncelebraciji s biskupom bjelovarsko križevačkim Vjekoslavom Huzjakom, biskupom sisačkim Vladom Košićem i biskupom Josipom Mrzljakom, apostolskim upraviteljem Varaždinske biskupije, izaslananicima vrhbosanskog nadbiskupa Vinka kardinala Puljića, mons. Slađanom Ćosićem, generalnim vikarom i mons. Pavom Jurišićem  te četrdesetak redovničkih i dijecezanskih svećenika, u petak 11. listopada 2019. u 18 sati svečano euharistijsko slavlje proslave stote obljetnice Provincije Božje providnosti Kćeri Božje ljubavi predslavio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.

„Dragi oci biskupi, poštovani oci provincijali, draga braćo svećenici, đakoni, draga braćo i sestre, danas smo ovdje na posebnom slavlju“, rekao je na početku slavlja kardinal Bozanić, pozdravivši na osobit način sestre redovnice, posebice sestre Družbe Kćeri Božje ljubavi koje proslavljaju jubilej Provincije Božje providnosti. Budući da su, prema Kardinalovim riječima, danas na osobit način s nama Drinske mučenice koje one slave ovo slavlje i kojima su misne molitve u čast kako bi nas, a osobito svoje sestre, kod Boga na poseban način zagovarale, liturgijsko je ruho bilo u crvenoj boji, znaku ljubavi i trpljenja.

Misao apostola Ivana „Bog je ljubav“ bila je okosnica Kardinalove homilije. Pozdravljajući sve nazočne na misi zahvale prigodom stote obljetnice i djelovanja Provincije Božje providnosti Družbe, Kardinal je, na početku homilije, posebni pozdrav uputio vrhovnoj poglavarici Družbe s. Mariji Dulce Adams i poglavaricama drugih provincija. Kako se samo vjernošću i nesebičnim služenjem postiže duhovni vijenac slave do one mjere kojom su ga platile blažene Drinske mučenice, čestitao je sestrama slavljenicama jubilej, poželjevši im da ustraju jake i postojane u svjedočenju ljepote Evanđelja svojom ljubavlju prema Bogu i Isusovoj braći i sestrama. Podsjetivši da su Sestre proslavu jubileja svoje provincije započele u rujnu prošle godine u Sarajevu, kamo su iz Austrije stigle prve sestre Družbe koju je u Beču 1868. osnovala službenica Božja majka Franziska Lechner 1868., Kardinal je istaknuo kako spremnost za velikodušno zauzimanje za čovjeka u njegovim duhovnim i materijalnim potrebama, koju je od svojih sestara tražila majka Franziska, očitovala na mnogim poljima rada što ih je Božja providnost otvarala po sestrama diljem Europe i svijeta.

„Bog je ljubav jest temelj i uporište naše sigurnosti i pouzdanja, naše utjehe i radosti“, kazao je Kardinal, referirajući se na prvo misno čitanje iz Prve poslanice svetoga Ivana apostola koji, naviještajući „Bog je ljubav“ daje definiciju i sveobuhvatnu istinu o Bogu koju je objavio Isus Krist, Riječ Božja, druga božanska osoba u kojoj se ova istina na neizreciv način očitavala davanjem njegova života za nas  da bi nas Bog Stvoritelj, darujući svoga ljubljenoga sina, oslobodio od grijeha te da bismo imali život u izobilju. Ova neizreciva stvarnost, pojasnio je Kardinal, privukla je i utemeljiteljicu Družbe službenicu Božju majku Franzisku kojoj duša nije nikada priklanjala svijetu i njegovim taštinama s obzirom na to da je euharistijska tajna postala središte njezine ljubavi, a potpuno i nepodijeljeno pripadanje Bogu njezin cilj i nastojanje.

U nastavku homilije Kardinal je podsjetio da u Božjoj ljubavi jesmo i živimo te da, pozvani u život Božjom odlukom koji nas voli i ljubio nas je prije našega postojanja, u vremenu postojimo kako bismo kao trajni dionici Božje Ljubavi živjeli u vječnosti. „Prihvaćajući sebe kao Božji dar, prihvaćam najuzvišeniji dar koji mi Bog daruje: njegova ljubljenoga sina koji se prinosi za mene i za moje grijehe da bi mi darovao život u izobilju i to život koji traje uvijek, vječni život. Prihvaćajući drugoga kao Božji dar svoga života i darujući se drugima, ulazim u predivno zajedništvo Božje ljubavi“, rekao je Kardinal.

Izgovarajući riječi molitve Oče  naš, Kardinal je protumačio pročitani evanđeoski odlomak (Mt 6,24-34) u kojem Isus traži djetinje predanje u Božju providnost koja vodi brigu i za najmanje potrebe svoje djece. „Isus nam otkriva kakva se beskrajna Božja ljubav izražava po Božjoj providnosti, ali nas također i primjerima i riječju uči kako treba na nju odgovoriti. Isus nas poučava da se prije svega traži Kraljevstvo Božje, Kraljevstvo Božje ljubavi, i da se uskrati podložnost drugom Gospodaru. Nitko ne može služiti dvojici Gospodara: Bogu i bogatstvu, kaže Evanđelje. Isus nas potiče da molimo Oca nebeskoga da se njegova volja vrši na zemlji kao i na nebu“, obrazložio je Kardinal, pojasnivši kako Božja providnost od nas traži i vjernost u kušnjama života. Kako Providnost nije uskratila kušnje ni samom Isusu koji je neizmjernu vjernost Ocu nebeskom potvrdio smrću na križu, obdarivši nas svjetlošću koja nam jedina omogućuje da prebrodimo noć u koju nas ponekad baca zlo i nesreća, „slijedeći Krista, njegove će sestre i braća slijediti tajnovite putove Božje providnosti i doživjet će radost da budu vjerni svjedoci i suradnici Božje ljubavi koja ne postiže“, kazao je kardinal Bozanić, upozorivši da ne zaboravimo kako se naš odnos prema Bogu mjeri po tome kakav je naš odnos prema čovjeku i to prema onom najmanjem. „Dijela učinjena iz ljubavi ruše sve prepreke koje bi mogle stati na put njihovu ostvarenju. A u Božjim očima najveću vjernost imaju ona djela koja su učinjena iz ljubavi prema potrebnima jer u njima se iskazuje čast samom Isusu koji se poistovjećuje sa siromasima i patnicima i svim ljudima u potrebi.

Poručivši sestrama Družbe Kćeri Božje ljubavi da u svome srcu neprestano nose preporuku službenice Božje majke Franziske: „priznajmo zahvalno da Božja mudra providnost upravlja s nama, očinski štiti i blagoslivlja nas. U našem srcu ne može biti zahvalnosti, ako u njemu nema ljubavi prema Bogu i bližnjemu. A da to postignemo moramo nastojati riješiti se svojih pogrešaka, oholosti, sebeljublja, osjetljivosti i naglih sudova. Bježimo od mlakosti, cijenimo i ljubimo naše pretpostavljene kao namjesnike Božje, a naše sestre kao zaručnice Isusa Krista, kao miljenice Gospodinove. Zahvaljujemo dnevno za svoje zvanje. Nastojmo družbi kojoj pripadamo i po svečanoj odjeći koju nosimo stalno iskazivati poštovanje“, Kardinal je, kao svjetlo i orijentir u životu pojedine sestre, sažeo sedam ključnih poruka utemeljiteljice Družbe: „Prvo, da bi se moglo živjeti u zdravom povjerenju u Gospodina, potrebna je dnevna osobna molitva koja nas usredotočuje na Krista. Drugo, potrebno je u molitvi više slušati Gospodina negoli Njemu govoriti. Treće, gajeći strpljenje u tihoj molitvi, neka bude na prvom mjestu upoznati Božju volju u vlastitom životu. Četvrto, svoje razlučivanje o spoznaji Božje volje u vlastitom životu uvijek trebamo biti spremni podvrgnuti prosudbi svoga ispovjednika ili duhovnika. Peto, potrebno je dnevno cjelovito i bezuvjetno prinositi Gospodinu svoju poslušnost. Šesto, treba slobodno prihvatiti trpljenje ako to Bog očekuje od mene jer najveće zlo nije trpjeti, nego griješiti. I sedmo, prihvatiti i neizbježne smrti ako Bog želi skratiti vrijeme moga ovozemna života“.

Na kraju homilije, Kardinal se osvrnuo na povijest djelovanja Družbe Kćeri Božje ljubavi  na hrvatskim prostorima od njihova dolaska u Sarajevo na poziv prvoga vrhbosanskoga biskupa Josipa Stadlera 1882., osnivanja samostalne Provincije Božje providnosti 1919. te preseljena njezina sjedišta u Zagreb nakon Drugoga svjetskog rata. „Svojom duhovnošću i humanošću one su budile kršćansku nadu i pružale sigurnost napaćenom stanovništvu svoga grada“, rekao je Kardinal, naglasivši kako su tijekom protekloga stoljeća, ali i danas sestre tu među nama vidljive i prisutne, prepoznatljive po svome radu među djecom u vrtićima, u katehetizaciji na župama i u školama, prisutne su na brojnim postajama služenja na području zagrebačke nadbiskupije, od svojih samostana do ove naše prvostolnice u kojoj se samozatajno brinu za ljepotu  crkvenoga prostora i liturgijskih slavlja. „Sestre Družbe Kćeri Božje ljubavi su i od 1960. i čuvarice groba bl. Alojzija Stepinca“, naglasio je Kardinal, poručivši: „Svaka od sestara slavljenica ima svoje ime, ali zajedničko im je ime Kćeri Božje ljubavi. I to ime obvezuje; obvezuje da budu Kćeri pune sućutne ljubavi za sve koje Bog pošalje na njihov životni put. Moleći blagoslov u njihovim nastojanjima, želim da se Bog i u našem vremenu proslavi po karizmi službenice Božje majke Franziske Lechner“. Moleći za nova zvanja u Družbi, Kardinal je homiliju završio povjeravajući sestre zagovoru presvete Bogorodice Marije i bl. Alojzija Stepinca, uzora potpunoga predanja u Božju providnost, te blaženih Drinskih mučenica koje su ostale postojane u vjernosti posred stradanja i pomahnitaloga zla. „Predraga braćo i sestre u Kristu, neka i današnje slavlje pomogne i svakome od nas da se poput mučenika bl. Alojzija u kršćanskoj nadi potpuno oslonimo na Boga, da u svom životu i vremenu izvršimo i mi zadaću koju Božja providnost od nas očekuje.“, zaključio je Kardinal.

Na kraju slavlja riječ zahvale izrekla je provincijalna poglavarica s. Gordana Igrec, zahvalivši  prije svega dobrome Bogu za njegovo vjerno vodstvo kroz proteklo stoljeće života i rada Kćeri Božje ljubavi te Provincije Božje providnosti čija je povijest obilježena zalaganjima na odgojnom i sociokaritativnom području, ali poteškoćama i progonima mnogih sestara, sve do mučeničke smrti blaženih Drinskih mučenica. Istaknuvši kako je zahvalno sjećanje na slavnu prošlost Družbe u jubilarnoj godini poticaj na pomno osluškivanje onoga što Duh Sveti danas govori, kazala je kako sestre ne mogu zanemariti izazove apostolata koji zahtijeva dosljednost onome što jesu, oruđe u Božjim rukama  kako bi Njegova ljubav svijetu bila vidljiva, prepoznata i uzvraćena. Zahvalivši svima koji su svojom prisutnošću te molitvom i pjesmom podijelili radost jubileja, od redovnika i redovnica drugih redovničkih zajednica, brojnih sestara Kćeri Božje ljubavi iz cijele Provincije i drugih europskih zemalja, svim biskupima, svećenicima te Nadbiskupskom pastoralnom institutu i Nadbiskupijskom bogoslovnom sjemeništu na ustupljenim prostorima i svakovrsnoj podršci i pomoći, uime svih sestara je najsrdačnije zahvalila Kardinalu na pastirskoj i očinskoj riječ podrške i ohrabrenja, poklonivši Kardinalu umjetnički rad gospodina Jeronima Tišljara Blažene Drinske mučenice.

„Dok smo slavili ovu misu i molili, došla mi je misao ne bi li bilo dobro iskoristiti jubilej da se učini i ostavi nešto lijepo na čast Božju i za dobro čovjeka. Pa neka i ovaj jubilej bude možda poticaj, tu smo. Zajedno. Možemo zajedno nešto lijepo učiniti. Otvoreni za Božja nadahnuća i poslušni Božjoj providnosti. Neka nam dobar Bog dade svima hrabrost kao što ju nalazima u mučenicima. Molimo u tom vidu i zagovor bl. Alojzija i blaženih Drinskih mučenica“ poručio je na kraju slavlja, zahvalivši se na darovanoj uspomeni,  kardinal Bozanić.

Foto: Mario Kociper