Nedjelja Muke Gospodnje ili Cvijetnica, nedjelja spomena Isusova ulaska u Jeruzalem. Ove godine Crkva čita muku po Mateju. Svaka riječ je suvišna kada govorimo o Kristovoj muci. Najbolje je uzeti tekst evanđelja i rečenicu po rečenicu čitati, upijati, promišljati i razmatrati Kristovu muku, bilo da se stavimo na mjesto nekoga od biblijskih likova ili da samo promatramo sa strane. Kristova muka ne može nas ostaviti ravnodušnima.

Muka po Mateju počinje Judinom izdajom. Juda je Isusa prodao za 30 srebrnjaka (tj. 30 šekela koliko je vrijedio život jednog roba) glavarima svećeničkim i od tada je tražio priliku da ga izda. Naime, Juda je imao drugačiju sliku o Isusu i njegovu poslanju. Možemo reći da se Juda razočarao u Isusu kao vođi, kao kralju, kao onomu koji bi trebao uspostaviti kraljevstvo.

Kada Isus šalje svoje učenike u grad da bi pripravili Pashu govorim im: „Vrijeme je moje blizu.“ (Mt 26, 18) On zna što ga čeka, svjestan je da je njegov čas tu, a Juda traži dobar trenutka u kojem bi predao Isusa. Za vrijeme večere Isus im otkriva da će ih jedan od njih izdati. U tom trenutku svatko se propituje da nije on. Kako je moguće da bi netko tko je s Isusom proveo tri intenzivne godine, tko je bio prvi svjedok svih njegovih čuda, prispodoba – mogao učiti tako nešto? Juda ustaje, umoči kruh, prihvati i pita: „Da nisam ja, učitelju?“ Isus kratko odgovori: „Ti kaza.“

Juda odlazi u mrak, u tamu. Ne samo tamnu noć, već u tamu svoje savjesti i djela kojega će u skoro vrijeme učiniti. Sljedeći susret Jude i Isusa je u Getsemaniju – Juda pozdravlja Učitelja i poljupcem ga izdaje. A Isus mu reče: „Prijatelju, zašto si ovdje?“

Nakon ovog poljupca ništa više neće biti isto. Nakon ovog poljupca počinje osuda, udarci, osamljenost, otuđenost, bičevanje, teret križa, na koncu razapinjanje i smrt. Nakon ovog poljupca Juda će postati svjestan svoga čina i tereta savjesti s kojim se neće moći nositi. Nakon ovog poljupca počinje čin otkupljenja cjelokupnog čovječanstva. Unatoč tomu, Isus je Judu nazvao prijateljem. Za vrijem javnog djelovanja isticao je kako je prava ljubav položiti život za svoje prijatelje. Uz posljednjim trenutcima svoga života to Isus i čini kako bi nam pokazao svoju neizmjernu ljubav. Kao da je Judi htio reći: 'I tebe sam otkupio'.

Izdaja je stvarnost koja teško pada svakom čovjeku. I što smo više povezani s tom osobom taj nam je teret teži i zahtjevniji. Isus nam želi reći da ne smijemo ljude suditi prema njihovim činima, djelima, trenutcima slabosti i ograničenosti. Uvijek moramo odvojiti osobu od čina. A kada doživimo uvredu, izdaju – tada zahvaliti iz dubine srca što smo mogli bar djelomično osjeti bol koju je Isus osjetio i doživio Judinim poljupcem.

Nadalje, vodimo računa da mi drugima ne uputimo 'Judin poljubac', jer teret savjesti često puta bude pretežak. I ponekad nam je lakše oprostiti drugima, nego li sebi. Bdijmo i molimo – tražimo pomoć samog Krista da nam osnaži srce za ljubav prema bližnjima s kojima živimo i dijelimo svoju stvarnosti. Moguće je da nam je netko težak, da ga ne razumijemo, no zamijenimo uloge i zapitajmo se – da možda i mi nismo teški drugima?

Isus je položio život za Judu, i bez obzira na njegov čin, otkupio ga. Isus je položio život i za tebe i za mene, za svakoga čovjeka. Zahvalimo danas na poseban način našem Spasitelju, za ljubav koju nam je iskazao položivši svoj život za prijatelja. Pomolimo se za sve one s kojima živimo, za sve one od kojih smo doživjeli izdaju, kao i za sebe same da nam srce ostane čisto s pogledom na Onoga koji je naše grijehe uzeo na sebe i darovao nam spasenje.

Razmišljanje uz evanđelje Muke Gospodnje - Cvjetnica (Mt 26,14 – 27, 66), god. A