Oznake vremena i mjesta ne susrećemo tako često u biblijskim tekstovima, a kada ih neki biblijski pisac navodi, imaju vrlo važnu ulogu za razumijevanje konteksta i značenja teksta koji slušamo ili čitamo. Prema Markovu evanđelju prvi Isusov radni dan smješten je u konkretno vrijeme i mjesto. On u subotu, dan u čijem je središtu Bog, u kafarnaumskoj sinagogi počinje svoje javno djelovanje u Galileji.

Premda nam pisac Evanđelja po Marku ne otkriva sadržaj Isusova naučavanja, ističe reakciju nazočnih u sinagogi: »Bijahu zaneseni njegovim naukom.« Ova je konstatacija poziv nama, današnjim čitateljima i slušateljima, na promišljanje o Isusovu učenju. Pogađa li nas danas ono što je Isus prije skoro 2000 godina naučavao, a što su nam sveti pisci prenijeli kao Radosnu vijest zapisanu iz četiri različite perspektive u Evanđeljima po Mateju, Marku, Luki i Ivanu? Koje Isusove riječi, govori, prispodobe stavljaju nas u stanje zanosa, pokreću naše djelovanje, pobuđuju divljenje, pogađaju nas u dubini srca?

Osim onih koji se dive Isusovu nauku, u sinagogi se »zatekao čovjek opsjednut nečistim duhom«. On se Isusu obraća s izvjesne distance: »Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!« Uočavamo da čovjek opsjednut nečistim duhom ne dijeli oduševljenje ostalih prisutnih u kafarnaumskoj sinagogi, ali prepoznaje Isusovu moć. Čovjek koji ovo izgovara upao je u posjed strane sile ili neke vrste zla od kojih se ne može sam osloboditi. Opsjednutost koja ga je zatekla ili kojoj se možda svojim djelima, riječima ili postupcima izručio, značila je i društvenu izoliranost, nepoželjnost. Samim time još se više pogoršavala situacija takvih osoba. Opsjednuti nije bio u stanju sam sebi pomoći. Pomoć je mogla doći samo izvana. Isus svoju moć nad nečistim duhom ne pokazuje uporabom neke sile, već izgovaranjem riječi: »Umukni i iziđi iz njega!« Ova nas scena, susret Isusa i opsjednutog potiče na razmišljanje o onima koji više nemaju kontrole nad sobom, koje vode neke čudne sile, a sami si ne mogu pomoći. Jesmo li i mi među takvima? Jesmo li svojim ponašanjem, navikama, djelima otvorili prostor nekim tamnim silama? Prepoznajemo li u Isusu onoga koji nas »uništava« ili onoga koji nas liječi i oslobađa, koji svojom riječju lomi moć zla?

Isusove riječi i djela nisu u suprotnosti. Ono što naviješta to i ostvaruje. Njegovo je govorenje istodobno činjenje. Nakon Isusove pouke prisutni u sinagogi bili su »zaneseni njegovim naukom«, a na kraju je, nakon što je pred njima riječima istjerao zloduha iz čovjeka, uslijedila nova reakcija: »Svi se zaprepastiše te se zapitkivahu: „Što li je ovo? Nova li i snažna nauka! Pa i samim nečistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se.“« Ostaje nam nepoznata reakcija opsjednutoga pa oslobođenoga, ali znamo da je ono što mu je Isus učinio postala očito »udarna vijest o njemu« po svoj okolici galilejskoj. Reakcije na početku i kraju teksta pokazuju da je Isusov autoritet drukčiji od autoriteta pismoznanaca. On nije tek jedan od autoriteta onoga vremena. To nam posvješćuje Evanđelist, ali u to se i mi kao slušatelji/čitatelji trebamo osvjedočiti. Postanimo sudionici opisanoga događaja, uđimo zajedno s Isusom u sinagogu, otvorimo uši njegovoj pouci i oči njegovu djelu.

Razmišljanje uz evanđelje IV. nedjelje kroz godinu (Mk 1,21-28), god. B