Veliko se mnoštvo okupilo da čuje što će Isus govoriti. Kuća u koju je ušao bila je puna onima koji su bili gladni i žedni njegove riječi. Isus je takvima rado govorio. Takva su ga srca slušala i upijala. Bila su usredotočena na Isusa. Isus je bio u središtu njihove pozornosti, ali i fizički u središtu kruga koji su načinili kad su oko njega posjedali. To je mjesto gdje i ja želim biti. Sjesti pred Isusa i slušati što govori. Ali ne uspijem uvijek doći do tog kruga. Zašto? Zar je kuća u kojoj Isus govori toliko puna da ne bi bilo mjesta za još jednoga?

Čuvši da je u kući koja nije tako daleko i ja radosno pođem poslušati ga. No, tek što krenem čujem gdje neki od prolaznika govore da je Isus izvan sebe, a vidim i kako to isto čuju i njegovi, njegova rodbina pa potrčaše da ga maknu od mnoštva i obuzdaju. Ali nastavljam dalje. Kad ni par metara dalje teške optužbe da Isus po poglavici đavolskome izgoni đavle i da ima nečistog duha u sebi. Što da sada učinim? Kako to da sama nisam uočila da u cijeloj toj Isusovoj priči nešto ne štima? Strah me. Ipak, moram nastaviti. Ne više da čujem Isusa govoriti, da ga bolje upoznam i da postanem njegova učenica, nego najprije da svojim očima vidim i ušima čujem ono o čemu svih govore. Zar ću ja biti jedina osoba u mjestu koja nema pojma o tome? Približavam se kući, kad eto pokraj mene i majke i braće njegove. Neće ući, pomalo se sakrivaju, ni ne slušaju što on govori, već šalju nekog klinca da Isusu kaže da ga traže.

Isus je ostao miran, i dalje stojeći na sredini usred kruga koje je načinilo mnoštvo i okruživši pogledom po njima reče: „Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka.“ Ovi što sjede i slušaju oni vrše volju Božju. Oni time postaju Isusova obitelj, jer sinovi i kćeri Očevi, braća i sestre Isusove vrše volju Oca koji je na nebesima. A njegova je volja da slušamo Isusa, da slušamo na što nas on zove. To nam pokazuju oni koji su odgovorili na  njegov poziv a Isus ih ovdje proglašava svojom obitelji. Oni se nisu zaustavili vani na ulici da bi slušali razne kružoke što prepričavaju i pretresaju tuđe živote, oni nisu težili da postanu dio klana kako ne bi bili crne ovce u svojem društvu. Oni su učinili najbolje što su mogli. Stavili su Isusa u središte, stavili su Isusa u centar. Kako krugu ima samo jedno središte, tak i naši životi mogu imati samo jedno središte. Ako je više središta čovjek se rastrga, ako nema središta čovjek se izgubi. Jedino ako je Isus u centru život ima istinsko središte. Tada se nemam potrebu zaustavljati na raznim pričama, tračevima, govorkanjima, glasinama, krugovima i klanovima. Kada je Isus u središtu, ja i moji bližnji ne sudaramo se, nego gledamo u istom smjeru, u Isusa. I zato sjedam i ja među mnoštvo koje ga sluša i molim ga: Isuse, budi središte moga života da gledajući najprije tebe, mogu sve druge gledati pogledom ljubavi kojim ih ti gledaš!

Razmišljanje uz evanđelje X. nedjelje kroz godinu (Mk 3,20-35), god. B.