Danas slavimo svetkovinu Isusa Krista Kralja svega stvorenja. Vjerujem da su nam na pojmove kralj i kraljevstvo prve asocijacije moć, slava, čast. Stoga nas i sam naziv ove svetkovine može olako navesti da Krista zamišljamo kao onoga koji se ponaša kao mnogi od zemaljskih vladara koji su svoja kraljevstva stvarali i učvršćivali silom, strahom, izrabljivanjem, nepravdom i različitim oblicima tiranija.

Međutim, riječ Božja koju razmatramo uz slavlje ove svetkovine (Dn 7,13-14; otk 1,5-8; Iv 18,33b-37) upućuje nas na netipični opis kralja i nesvakidašnji oblik njegova kraljevstva. Božja nas riječ, osobito u današnjem evanđeoskom ulomku, vraća na događaje Kristove muke, na događaje pred njegovu smrt.

Isus je doista Kralj, ali je njegovo kraljevstvo drugačije jer je ono kraljevstvo istine, pravde, ljubavi i mira. Upravo je ta 'drukčijost' Isusova kraljevstva tema razgovora između njega i Pilata (Iv 18,33b-37). Pilat je Isusa upitao li on židovski kralj. U ovome je događaju/razgovoru Pilat u službi sudca o komu ovisi kako će završiti proces koji se vodi protiv Isusa. Isus zna da Pilat ima samo trenutnu vlast nad njim te se stoga ne boji Pilata ni njegove moći. Stoga Isus na Pilatov upit ne daje odgovor nego mu postavlja pitanje. U tome Isusovom činu vidimo da je on sam gospodar procesa koji se protiv njega vodi, jer se on ne boji upitati Pilata: »Govoriš li ti to sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni?« Iz teksta je razvidno da Pilat nije želio ubiti Isusa te da se on sam pokušava izmaknuti iz procesa između Isusa i Židova koji su tražili od Pilata da smakne Isusa. Pilat se na neki način pokušava opravdati: »Zar sam ja Židov? Tvoj narod i glavari svećenički predadoše te meni. Što si učinio?«  Isus odgovara Pilatu razotkrivajući tajnu svoga kraljevstva: »Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde.«

Krist je doista neobičan kralj. Njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta jer ni On nije od svijeta, ali je prošao zemljom čineći dobro, pomažući ponajprije siromašnima, grešnicima, odbačenima, nudeći svoje kraljevstvo ne samo određenim skupinama, nego svim ljudima, svakome čovjeku osobno. Krist svoje kraljevstvo uspostavlja bezgraničnom i nesebičnom ljubavlju. Ta ljubav raste, usavršava se i pokazuje se kroz spremnost na patnju, bol, smrt, odbačenost, penjanje na križ koji je Kristovo kraljevstvo prijestolje jer on s križa vlada. Križ je njegovo uzvišenje, ali ne zbog boli koju je trpio nego radi ljubavi kojom je prihvatio proći taj put za nas. Mnogi su se kraljevi tijekom duge povijesti čovječanstva mogli hvaliti vjernim podanicima koji su za njih osobno ili za čast i širenje kraljevstva bili spremni staviti svoj život na raspolaganje, ići u borbu, ginuti. Krist je jedini kralj koji ne raspolaže životima drugih. On raspolaže svojim životom kojega predaje za spas svih, za spas svijeta.

Nikada ne zaboravimo da Krist Kralj vlada, pobjeđuje i vječno kraljuje. Pođimo za njim, odlučimo se danas biti dionicima i akterima njegova kraljevstva u našemu svijetu u kojemu se ponovno ostvaruju i šire različiti strahovi, mržnja, robovanja i ideologije.

Razmišljanje uz evanđelje svetkovine Krista Kralja (Iv 18,33b-37), god. B