Ana je rođena 29. siječnja 1950. u selu Jardol kraj Viteza, od oca Joze i majke Luce, rođ. Frljić. U samostan je stupila u Zagrebu 21. srpnja 1965. U novicijat je primljena u Brezovici 28. kolovoza 1968. kao s. M. Danka. U Granešini je položila zavjete: prve 15. kolovoza 1970., a doživotne 28. kolovoza 1976.

Završivši Katehetski institut u Zagrebu, s. M. Danka je prihvatila plug katehizacije i zaorala župama Hrvatske i Bosne i Hercegovine sijući zrnje vjere u zemlju dječjih srdaca. Djelovala je u Kaknju, Puli, Zapolju, Sarajevu i Derventi. U zajednicama u Kaknju i u Novom Sarajevu bila je i predstojnica pa je vrlo lijepo spajala pastoralni rad i služenje svojoj redovničkoj zajednici. Od 1991. ponovno je djelovala kao vjeroučiteljica u Kaknju i tu je hrabro ostala tijekom cijeloga ratnoga vremena. Dok su granate padale, često je zajedno s djecom legla na tlo dvorane ili otrčala na sigurnije mjesto. Tako je jednom, dok su ležali na tlu čekajući da prođe opasnost, jedan dječak zavapio: »Isuse, skloni granate da primim prvu pričest.«

Sestra M. Danka svoje je katehetske i orguljaške sposobnosti u potpunosti koristila ne štedeći se, nego nesebično darujući. Vodila je crkveni zbor, s umjetničkim zanosom uređivala je crkvu i oltar za crkvena slavlja, prve pričesti, krizme... Njezin žar i radost pamte mnoge generacije kakanjske djece. Imala je smisla i ljubavi za folklor i očuvanje narodne tradicije i baštine te je poticala djecu i mlade da za određene svečane prigode obuku narodnu nošnju.

Nakon smrti s. M. Celestine Zadro, koja je prije nepunih mjesec dana preminula u toj zajednici, s. M. Danka je još više pomagala u župnom uredu. Njezina gorljivost za djecu i mlade, za naviještanje i svjedočenje Božje ljubavi mučki je prekinuta 30. rujna 1996. Župnik mons. Petar Jukić i župni vikar te su večeri bili službeno odsutni, a ostale sestre bile su u samostanu. Sestra M. Danka poslije 20.00 sati bila je viđena s ključevima u rukama pred zgradom Caritasa i doimala se kao da nekoga čeka. Budući da s. M. Danka nije radila u Caritasu i gotovo da nije ni znala koji ključ otvara ulaz u tu zgradu, opravdano se sumnja da je bila na prijevaru pozvana otvoriti Caritas. Nakon desetak minuta pronađena je mrtva, u lokvi krvi, ubijena smrtonosnim ubodima noža. Počinitelj ubojstva je bacio nož i nestao, no već je sljedećega dana uhićen i pritvoren.

U srijedu 2. listopada sprovod i misu zadušnicu predvodio je Vinko kardinal Puljić, nadbiskup vrhbosanski, u koncelebraciji s provincijalom Franjevačke provincije Bosne srebrene fra Petrom Anđelovićem 105 i sedamdesetak svećenika, u prisutnosti roditelja i rodbine s. M. Danke, provincijalne glavarice s. M. Dubravke Moharić i oko 100 susestara te preko 7000 osoba.

Kardinal Puljić u propovijedi je istaknuo: »Još nismo ni započeli dijecezanski proces za pet Drinskih mučenica, a evo još jedne mučenice u redu sestara Kćeri Božje ljubavi.« Kardinal se pitao tko stoji iza ovoga ubojstva i zašto su mediji u Bosni škrto o njemu izvijestili. I dodao je da mu je rečeno: »Kardinale, budite spremni na oluju, koja se nad Crkvu nadvila.« Pozvao je vjernike, »malo stado« na hrabrost i odvažnost. Zahvalio je s. M. Danki za ugrađenu ljubav u župu Kakanj i pozvao sve prisutne moliti za obraćenje i pokajanje ubojice.

Sveti otac Ivan Pavao II. poslao je poruku sućuti i očinski blagoslov kardinalu Vinku Puljiću, a preko njega i Kćerima Božje ljubavi: »Primivši s velikom boli tragičnu vijest o ubojstvu s. Danke Jurčević, iz zajednice Kćeri Božje ljubavi u Kaknju, Sveti Otac očituje svoju duhovnu blizinu čitavoj Katoličkoj Crkvi u Bosni i Hercegovini. Podsjećajući da se budućnost naroda ne može graditi na nasilju protiv nevinih i bespomoćnih i na gaženju osnovnih ljudskih prava pojedinaca i skupina, Vrhovni Svećenik uzdiže svoje molitve Bogu da prolivena krv onih koji su posvetili svoj život Bogu i nesebičnom služenju Crkvi i braći, zajedno s krvlju tolikih nevinih, bude zalog prave slobode i trajnoga mira za sve drago pučanstvo tih napaćenih krajeva. Uz to, Njegova Svetost od srca udjeljuje ohrabrujući apostolski blagoslov članicama Družbe Kćeri Božje ljubavi koje rade u Bosni i Hercegovini, rodbini ubijene redovnice te svim predragim kakanjskim katolicima.«

Sestra M. Danka, ubijena u 47. godini života i 27. godini zavjeta, služila je Bogu molitvom, radom, radosno, često i duhovito. Služila je svim srcem, dajući mu sve, i posljednju kap krvi, prolivši je za Crkvu, za Družbu, za svoj narod.

s. M. Slavica Buljan

Izvor: s. M. Slavica Buljan / s. Bernarda Horvat (prir.), Svjedočile su Božju ljubavi: Preminule Kćeri Božje ljubavi Provincije Božje providnosti (1919.-2019), Zagreb, 2021., 474-476.