Današnja čitanja pred nas stavljaju obvezu naviještanja evanđelja, ali nas istovremenom podsjećaju koliko je prolazan naš život. Job nam poručuje „život moj samo je lahor“ (Job 7,7). Psalmist hvali Gospodina koji povija srca skršena, liječi njihove rane. Pavao nas upozorava kako nam je dužnost naviještati Evanđelje. A sam Isus nakon što je ozdravio Petrovu punicu u rano jutro, ustaje i povlači se na osamu, sve dok ga nisu pronašli učenici te se uputio prema drugima mjestima, kako bi i drugim ljudima navijesti Evanđelje.

Današnja čitanja žele nam ponovno dozvati u pamćenje kako je čovjekov život krhak, koliko smo ograničeni te da nismo svemogući. No bez obzira na to, ako s Gospodinom radimo i ako za Gospodina radimo sve je puno lakše, štoviše činimo stostruko više od onoga što i možemo zamisliti. Bez obzira na sve naše slabosti, nemoći, ograničenosti, činjenicu da nam u životu ne ide uvijek onako kako smo zamislili, Bog pred nas stavlja zadatak, od kojeg ne bismo smjeli odustali. To je naviještanje Evanđelja. Evanđelje je Radosna vijest namijenjena svakom čovjeku. Sa sakramentom kršenja preuzeli smo na sebe ulogu naviještanja Evanđelja. Često puta mislimo da to nije naš zadatak, već zadatak onih koji su svoj život posvetili Bogu sakramentom svetog reda ili svetim zavjetima. No tu se varamo. Krštenjem postajemo djeca Božja, postajemo Božji apostoli i na nama je itekako da naviještamo Evanđelje. Ovdje postoji još jedna zamka. Često puta mislimo da moramo ići svijetom i naviještati propovijedajući. Međutim najjača propovijed je svjedočanstvo životom. Ne moramo izgovorit ni jednu jedinu riječ, takva propovijed je najautentičnija.  

Da bismo to mogli potrebno je biti s Bogom nasamo. Isus nam često puta daje primjer upravo u tome: biti nasamo s Bogom. I zanimljivo je primijeti vrijeme, kada se Isus povlači na osamu. Nekako je to uvijek rano ujutro, još za mraka. Prvine dana on provodi sa svojim Ocem. Tako bismo i sami morali činiti. Rano ujutro, još za mraka potražiti lice Gospodnje, progovoriti s njim koju riječ, prepustiti mu da on upravlja našim koracima, predati mu dan koji nam je darovao. Jednostavno biti oruđe u Njegovim rukama.

Jako je važno prve trenutke dana posvetiti molitvi, razgovoru s Nebeskim Ocem. Jer kada Boga stavimo na prvo mjesto, onda sve drugo dođe na svoje mjesto. Život je naš poput lahora veli Job. Pokušajmo danas pronaći trenutke osame sa Bogom. Nađimo mjesto i vrijeme za razgovor s njim. Jer život brzo prolazi i mi letimo odavde.

Razmišljanje uz evanđelje V. nedjelje kroz godinu (Mk 1,29-39); god. B