SIĐI S KRIŽA PA ĆEMO TI VJEROVATI

Za vrijeme progonstva cara Licinija pohvatano je 40 kršćanskih vojnika te stavljeno pred izbor: ili umrijeti ili se odreći vjere. Svi odabraše smrt za vjeru. Kazna se sastojala od umiranja u vodi koja se ledila. Dok su se nalazili još u zatvoru, napisali su oporuku u kojoj traže da poslije smrti budu zajedno sahranjenii Sareimu kod Zele, u selu danas poistovjećeno sa selom Kyrklar u Maloj Aziji, a koje znači upravo 40. Stoga su zamolili i vjernike da ne bi iz motiva pobožnosti razvukli njihove relikvije.

Mučeništvo se zbilo 9. ožujka 320.,  uz kupalište grada Sebeste u Maloj Armeniji, danas Siwas u Turskoj. Uz ledeno kupalište  pripremljeno je i toplo kupalište da primami onoga ili one koji će biti slabi u mukama. Našao se jedan slabi pa je prešao u vruću vodu, ali je uslijed nagle promjene temperature odmah umro. Na njegovo je mjesto stupio među mučenike sam čuvar skinuvši odjeću i priznavši se kršćaninom.

Kad svi izginuše, tijela im iznesoše izvan grada, spališe i pepeo prosuše u rijeku.  Progonitelji su se bojali i mrtvih pa su željeli uništiti svaki spomen na njih. Vjernici su uspjeli nešto spasiti relikvija.

SIĐI S KRIŽA...

Tako su vikali i rikali na Kalvariji Isusu, ali ovaj raspamećeni svijet i danas urla i viče SIĐI S KRIŽA. Velika je to napast i kušnja, i za Crkvu i za pojedinca da povjeruje u tu laž i prijevaru.

Na godišnjice i dane, kao što je danas, ponajprije zahvaljujemo za dobrotu i život s. Danke, naše Kakanjske mučenice i naše svjedokinje vjere, kako je Vatikan nazva u službenim dokumentima. Zahvaljujemo i 60 godina života i rada časnih sestara KBLj u našoj župi i našem gradu Kaknju. Zahvaljujmo i molimo za sve one koji stali kao bedem pred navalom zla da nas zaštite, obrane i oslobode. Mislimo i molimo za sve ubijene, ranjene, nestale, ucviljene.

Skupa je cijena slobode vjere i slobode života. Tko je plati, znat će se zauzimati i štititi svoju slobodu. Kroz naš povijesni hod za slobodom, kao Crkva i narod smo znali proživljavati dane ponosa i slave kao i dane tuge i žalosti. Ne rijetko smo tugu i čemer kušali. U tom našem povijesnom hodu za slobodom, uvijek je bilo onih koji su udarali i tlačili, a dolazili su sa svih strana – s Istoka i Zapada, sa Sjevera i Juga; dolazili su s mačevima i toljagama, sabljama i kuburama, pendrecima i gajtanima.

Ali mi smo još uvijek tu, čuvari baštine. Duboki su naši kršćanski, vjernički i narodni korijeni. Kako se ne prisjetiti ovdje i sada da sam apostol naroda sv. Pavao svog dragog učenika Tita šalje u ondašnju rimsku provinciju Dalmaciju koja se prostire od mora do rijeke Save, dakle u ove naše krajeve.

Kako se ne prisjetiti sv. Jeronima iz Stridona, a vjerojatno današnjeg Stržanja/Šuijice, kako se ne prisjetiti ranokršćanskih bazilika od Brotnja do Vranduka. Kako se ne prisjetiti drevnog mjesta Zgošće, kako se ne prisjetiti grada Bobovca i blažene kraljice Katarine Kosača Kotromanić, kako se ne prisjetiti našeg stolnog mjesta i samostana Kraljeve Sutjeske.

Da, duboki i stoljetni korijeni našeg vjerskog i nacionalnog identiteta. Ova bogata baština i korijeni jesu na ponos, ali su i trajna obveza. Da ono što su nam naši stari, pređi namrli prenesemo idućim naraštajima i generacijama. Svjetlo  i baklju Evanđelja koje prošlo ovom zemljom još od apostolskih vremena dužni smo prenositi na buduća pokoljenja.

U antičkoj grčkoj, tako kažu, na sportskoj olimpijadi, bila je i jedna jako zanimljiva disciplina: trčanje sa upaljenom bakljom. I pobjednik nije bio onaj koji je prvi prošao kroz cilj, nego onaj koji je donio upaljenu baklju.

Bogu svemogućem i Trojedinom upućujemo molitvu i vapaj da baklju vjere i evanđelja prenesemo budućim naraštajima.

Sveti Augustin veli: prošlost povjeri Božjoj milosti, sadašnjost Njegovoj ljubavi a budućnost Njegovoj providnosti.

Stoga, obilježavanje ovakvih obljetnica moramo povezati s pozivom da u promatranju svoje prošlosti ne zamračimo pogled na današnjicu na putu prema sutrašnjici/budućnosti. Da u svojim pogledima i stavovima ne ujedamo, da zbog gluposti ne upadamo u nove okove i tamnice. Glupost je najveći luksuz.

Nego u svjetlu Božje objave, evanđelja, u svjetlu Božjih zapovijedi gledati i promatrati, misliti i promišljati svoju prošlost, sadašnjost i budućnost.

SIĐI S KRIŽA PA ČEMO TI VJEROVATI -  i danas svijet dovikuje i meni i tebi.

ALI ISUS NIJE SIŠAO S KRIŽA!

A što bi bilo bilo da je Isus sišao s križa, da li bi mu povjerovali?

Lažu lašci, kako onda tako i danas, da bi povjerovali! Lažu i meni i tebi!

Nisu mu povjerovali kad je vodu pretvorio u  vino, nisu mu povjerovali kad ono silno mnoštvo nahranio kruhom sa par komada kruha i ribe, nisu mu povjerovali ka je slijepima vid vraćao, nisu mu povjerovali, kad je hrome podizao, nisu mu povjerovali kad je zloduhe izgonio, nisu mu povjerovali kad je bolesne liječio, nisu mu povjerovali kad sina jedinca majke udovice u život vratio, nisu mu povjerovali kad je u život vratio Jairovu kćer, kad je svog prijetelja Lazar nakon tri dana smrti oživio... LAŽU LAŠCI, kako onda tako i danas. Ista laž, podvala i kušnja.

To je kušnja i napast i za Crkvu i za svakog pojedinca.

Da se Crkve odreče božanske i biblijske istine o čovjeku; da se Crkva odreče i zaniječi božansku i biblijsku istinu o braku, da se Crkvi prilagodi  svjetskim trendovima i modama, popularnosti i anketama o životu, o smrti.

Da se ja kao vjernik kršćanin odrečem Isusove istine i njegovih uputa jer to nije baš nešto trenutno moderno.

Da se kao mladić i djevojka prilagodim influencerima.

Da  se kao muž i žena ne držim do svetosti braka i obitelji.

Da se kao svećenik/redovnik i redovnica prilagodim pomodarstvu i zaboravim i zanemarim zavjete i obećanja siromaštva, čistoće i poslušnosti..

Isusova prava Crkva ne silazi s Križa; Pravi Isusov učenik ne silazi s Križa; Istinski mladić, djevojka, suprug, supruga, svećenik, redovnik, redovnica ne silazi s Križa

Drinske mučenice nisu sišle s Križa, kako svagdanjeg redovničkog tako onog križnog puta od Pala do Goražda i rijeke Drine. Drinske mučenice nisu sišle s križa ni kad su s prozora skočile s vapajem ISUSE SPASI NAS!

Nisu skočile s prozora u smrt, nego u život. Predivna mi je simbolika ovog PROZORA - otvoriti prozore i vrata svog života za Isusa da nas spasi. Pa i ova zavjetna slika koju je oslikala i osmislila slikarica Karin Grenc iz Splita na pravljena je od prozora/škura sa 6 dijelova i na njoj prikazano 5 Drinskih mučenica, kao da je slikarica ono 1 mjesto ostavila za našu Kakanjsku mučenicu, s. Danku.

Sestra Danka nije sišla s Križa, nego je ostala vjerna Bogu, Crkvi, Družbi, ostala je na ratnom križu ovdje u Bosni i ovdje u Kaknju, a mogla je otići, uteći i pobjeći, kao i mnogi drugi.

Sestre KBLJ i njihova utemeljiteljica službenica Božja Franciska Lechner, nisu sišle s Križa kada su prije gotovo 150 godina došle u Bosnu, prvo u Sarajevo, a kasnije i u druga mjesta i gradove, a prije 60 godina, 1. rujna 1965., u Kakanj. SIĐI S KRIŽA i danas odjekuje na raznorazne načine ova teška napast i kušnja

ŠTO NAM JE ČINITI DANAS?

Ovo je ponosna generacija i ponosno vrijeme, ali ponekad nam se čini da Izgibosmo-spasi nas, Nestadosmo-spasi nas, Raselišmo se – spasi nas! Kakvi strahovi i zebnje muče ovu generaciju? Kao da smo se izgubili i kao pojedinci i kao narod i kao crkva? Teške i guste „magle“ nas pritišću i ovijaju.

Kako se danas ljubi i brani Bog i Crkva, dom i domovina, obitelj i čovjeka? Ovako: poštenim i čestitim životom, brakom i obitelji, olovkom i školom, ekonomijom i radom, sportom i umjetnošću.

Ne odustajmo od svojih snova i ideala. Mrijeti ti ćeš kada počneš sam u ideale svoje sumnjati! – poznati su stihovi našeg S.S. Kranjčevića. Kad čovjek podlegne sumnjama života, kad počne dvojiti o vrijednostima života i o njegovim idealima, kad ga obuzme malodušje, potrebno je skupiti hrabrosti i krenuti dalje. U Jubilarnoj/Svetoj godini nade smo. Bog je naša nada i ufanje. Mi smo odgovorni za rad i trud. Čovjekov pogled treba biti uprt u zvijezde iako hoda po zemlji. Ako čovjek ostane bez nade i počne u to sumnjati, onda je mrtav i prije smrti.

SIĐI S KRIŽA. Isus nije sišao, Drinske mučenice nisu sišle s križa, s. Danak nije sišla s križa. Molim da ne podlegnemo toj napasti silaska s naših križeva, nego ohrabreni njihovim životima i primjerima nastojimo živjeti pravedno i čestito. AMEN!