Evanđeoski ulomak Treće nedjelje kroz godinu uvod je u Isusov život i djelovanje. Evanđelist nas smješta u prostor gdje je Isus započeo naviještati kraljevstvo nebesko i gdje je pozvao prve učenike.

Isus iz Nazareta započinje svoje javno djelovanje u Kafarnaumu

Isus napušta rodni grad Nazaret i nastanjuje se u Kafarnaumu, uz more. Zašto se baš nastanio u Kafarnaumu? Zašto baš u tome gradu uz more, a ne u rodnom Nazaretu počinje propovijedati približavanje kraljevstva nebeskoga? Ova pitanja su do danas nerazjašnjena. Bibličari navode dva moguća razloga. S jedne je strane poznato da ni jedan prorok nije dobro došao u svome zavičaju (svi ga znaju, znaju čiji je i kakav je…), a s druge strane je Kafaranum kao grad imao bolji i atraktivniji položaj od Nazareta, bio je bolje povezan i lakše je do njega bilo doći. Koliko je Isus bio „obilježen Galilejom“ govori činjenica da je za vrijeme muke nazvan „Galilejcem“ (Mt 26,29). Izborom ovoga grada ispunjavaju se starozavjetna obećanja o „Galileji poganskoj“ – opisanoj kao zemlja Zebulunova i Naftalijeva, put uz more, s onu stranu Jordana – koja svjetlost vidje veliku. Ta svjetlost je Isus. On obasjava narode koji sjede u tmini. Jer je on svjetlo na prosvjetljenje naroda (Iv 8,12). Galileja je mjesto ispunjenja proročkog obećanja. Zatim će postati mjesto poziva učenika, a nakon uskrsnuća mjesto sabiranja tih istih učenika koji su se za vrijeme njegove muke i smrti raspršili i razbježali. Uskrsli Isus će im u Galileji povjeriti poslanje propovijedanja po svem svijetu šaljući ih svim narodima.

Obraćenje – ulaznica za ulazak u kraljevstvo nebesko

Prije nego je pozvao prve učenike tj. buduće najbliže suradnike Isus je počeo propovijedati u Galileji naviještajući početak Božje vladavine. On istovremeno poziva i opominje: »Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!« Istim pozivom se obraća neimenovanim adresatima. Za pretpostaviti je da se obraćao i Židovima i poganima. Onaj tko želi biti dio toga kraljevstva ne može živjeti kako je do tada živio. Ulaznica za ulazak u nebesko kraljevstvo je obraćenje tj. promjena života. Obraćenju prethodi preispitivanje dotadašnjeg životnog stila i spremnost na promjenu ponašanja. Ovaj poziv ne trpi odgodu. Božju ponudu spasenja treba shvatiti ozbiljno. Isus ono što naviješta čini vidljivim i iskustvenim u svojim riječima i djelima: obilazi, naučava, propovijeda, liječi.

Hajdete za mnom! – jednostavan poziv

„Hajdete za mnom“ – jednostavne su riječi koje je Isus kao poziv na nasljedovanje uputio prvim učenicima. Nakon poziva na obraćenje upućenog svima Isus prolazi uz Galilejsko more i tu pronalazi prve suradnike. Dok prolazi uz more Isus promatra mjesto i ljude. Pogled mu pada na dvojicu braće ribara, na Šimuna zvanog Petar i brata mu Andriju koji su bili zauzeti poslom: bacali su mreže u more. Dok su se oni bavili svojim kruhom svagdašnjim bacajući mreže u more, Isus je „bacio oko/pogled“ na njih i pozvao ih: „Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!“ Njihov je poziv povezan s obećanjem. Svoja će iskustva i znanje ribarskog zanata moći koristiti i nadalje. Oni ostave mreže – svoj dotadašnji alat i oruđe – i pođu za njim. Malo dalje „pogled mu pada“ na Ivana i Jakova koji su ocem Zebedejem u lađi krpali mreže. Njih dvojica su također bili na poslu. Pripremali su mreže za lov. I njih pozva. Oni ostave lađu i oca i pođu za njim. Ne znam kako se Zebedej osjećao u tome trenutku, ali mu sigurno nije bilo svejedno.

Snaga poziva – novo zajedništvo

U jednostavnim riječima kojima Isus poziva prve učenike zrcali se njegova karizmatičnost. Njegove su riječi toliko snažne i prodorne da već iskusni ribari napuštaju dotadašnji posao, poznato mjesto, čak i oca da bi pošli za njim. Ovdje je posao sveukupnost egzistencije pojedinog čovjeka koja je mreža veza, znanja, iskustva, borbe, mjesta, povezanosti… Snaga jačine njegova poziva očituje se u načinu njihova odgovora: oni brzo ostave mreže, lađu i oca. Bez odgode odgovaraju činom ostavljanja, radikalnog napuštanja načina života. Ovaj poziv dolazi iz Isusova srca. Zato pogađa srž njihove egzistencije. Tomu je pozivu prethodio njegov pogled koji se zaustavio na svakome od njih. U tome se pogledu svaki od njih prepoznao kao izabrani. Zato imaju snage za nove iskorake i promjenu. Svojim odazivom nadilaze čak i svoje obiteljske veze ulazeći u novu zajednicu u čijoj je sredini i koju okuplja onaj zbog čije riječi i poziva je moguće sve ostaviti i početi novi hod i to hodajući za njim. Ova su četvorica dokaz oslobađajuće Isusove moći jer ništa ne pokazuje moć njegovih riječi toliko koliko spremnost ovih ljudi da ostave sve da bi živjeli s njim i njega slijedili. Ići za njim – to postaje njihov prvi posao, zadaća, škola u kojoj će joj štošta naučiti. Isus im daje primjer: naučava, propovijeda, liječi. On sam ide ususret ljudima i njihovim potrebama. Ne čeka da oni dođu k njemu. Oni će kasnije imati isto poslanje. S time da će biti poslani svima. A Isusovo je djelovanje bilo ograničeno na Izrael.

Obraćenje i poziv – nasljedovanje

Obraćenje i poziv su usko povezani. Oni nisu tek jedan trenutak poziva. U životu koji slijedi nakon odaziva na poziv potrebna su još brojna obraćenja da bi se istinski moglo nasljedovati onoga za kim smo krenuli. Poziv se prima u nekom prostorno-vremenskom ograničenom trenutku kojim započinje novo vrijeme, novo razdoblje života. Ne znači da u tome životu do tada ništa nije bilo dobro ili da nije bilo dovoljno dobro. Prethodno stečena iskustva, znanja i spoznaje treba upotrebljavati na novi način i za nove svrhe, a za to je potrebna spremnost i raspoloživost započinjati svaki dan ispočetka s novom nadom i vjerom da bi u moru života mogli uloviti mnogo riba.

Prvi učenici – primjer ustrajnosti do kraja

Petar, Andrija, Ivan i Jakov su bili ribari. Zatim su postali Isusovi učenici, apostoli, suradnici, svjedoci. Danas ih častimo kao svece. Put kojim su išli za Isusom nije bio jednostavan, lagan, a počesto im nije bio ni razumljiv, ali su unatoč svemu ustrajali do kraja. Zato se i mi koji smo već na Isusovom putu češće sjetimo da nam, da bismo išli za njim, nisu potrebne posebne titule, ugled, ili bogatstvo. Potrebna nam je odvažnost i odlučnost da se njemu posve povjerimo i da idemo za njim.

Razmišljanje uz evanđelje III. nedjelje kroz godinu (god. A)