Današnje evanđelje (Mt 5, 1–12a) pred nas stavlja Isusov govor na gori. François Mauriac, francuski katolički pisac, rekao je: „Tko nije nikad čitao „Govor na gori”, nije u stanju znati što je kršćanstvo.“

Taj veliki Isusov govor, prvi od pet govora u evanđelju po Mateju, počinje s osam svečanih i paradoksalnih Isusovih izjava, kako ih nazivaju kardinali Martini i Ravasi,  gdje se blaženima proglašuju poraženi i nesretnici u povijesti: „Blaženi siromasi duhom… Blaženi ožalošćeni… Blaženi krotki… Blaženi čisti srcem…Blaženi mirotvorci… Blaženi progonjeni zbog pravde…” (Mt 5,3-10).

Evanđelje o blaženstvima kao da nam daje recept kako živjeti svoj kršćanski život da bismo sretno stigli u Vječnost. Blaženstva nas pozivaju na krotkost, čistoću srca, mirotvorstvo, milosrđe, a s druge strane su izvor nade za one koji su gladni i žedni pravde, za progonjene i ožalošćene.

Govoreći o blaženstvima, Martini i Ravasi navode da su „blaženstva jedan jedini temeljni stav: priznati Božji primat u svojemu životu, priznati primat Oca i zbog toga nužnost njemu se povjeriti. „Oče, sve je u tvojim rukama, sve povjeravam tebi, sve očekujem i nadam se od tebe.”

Onaj koji se potpuno povjerava Ocu sretan je i blažen jer Otac brine o njemu, uronjen je u Očevu ljubav.

Molimo milost da prihvaćamo Očev primat i njegovu volju u svim životnim situacijama, da mu povjerimo svoje žalosti jer će nas On utješiti, da u njegove ruke stavimo svu glad i žeđ za pravednošću jer će nas On nasititi.

„Blaženstva su Isusov portret, njegov oblik života“, kaže papa Franjo, „i ona predstavljaju put prave sreće, kojeg i mi možemo prijeći milošću koju nam daje Isus.“ Iz dana u dan pozvani smo na taj put sreće, pozvani smo već ovdje na zemlji živjeti Vječnost.

Razmišljanje uz evanđelje IV. nedjelje kroz godinu (Mt 5, 1-12a), god. A