Tjedan dana prije svetkovine Isusa Krista Kralja svega stvorenja slušamo prispodobu o talentima i već u prvoj rečenici upoznajemo gospodara koji nije poput drugih, gospodara koji, polazeći na put daje svoj imetak slugama. Svaki gospodar kojemu je stalo do zarade i umnažanja svojih dobara i koji bi pri tome htio biti siguran u pozitivan ishod uzeo bi novac sa sobom, založio bi ga sam kod novčara i ne bi dovodio u pitanje svoje bogatstvo povjeravajući ga slugama. O njegovom neobičnom povjerenju u sluge svjedoči i visina dara, jedan talent odgovarao je dvadeset godina rada nekog radnika. Tako čak i onaj koji je dobio samo jedan, i to prema svojoj sposobnosti, zadobio je ogroman dar i ogromno povjerenje. Premda u rukama slugu, darovani talenti i dobra nisu njihovo vlasništvo već vlasništvo gospodara koji će se jednog dana vratiti.

U prispodobi bez sumnje prepoznajemo Gospodina koji ne želi robovsko već sinovsko srce, srce koje će se zaokupljati onime što je njegovo, a ne paralizirati strahom i ostati sterilno, jalovo, proračunato, besplodno. Biti istinski dodirnut Gospodinovim darom znači vjerno čuvati dobiveno, ali ne samo to. Biti dodirnut neuvjetovnom ljubavlju potiče na odgovornost i poslušnost koja se nikada ne može zadovoljiti učinjenim, koja ne može samozadovoljno promatrati sadašnje stanje stvari. Biti milosrdno zahvaćen Puninom izaziva uvijek novo pitanje: Koliko je te Punine u mome životu? Pri tome, zaokupljeno srce nije puki aktivizam i umišljenost vlastititim zaslugama i postignućima, zaokupljeno srce je srce koje zna kamo se zaputilo i koje već na zemlji kuša predokus svadbene radosti. Upravo je ta radost nedostajala sluzi koji je zakopao talent, sluzi kojega Božji dar nije dotaknuo. Premda ga nije izgubio, zakopavanjem talenta u zemlju kao da se distancirao od onog što mu gospodar daje pa čak i od samog gospodara, kao da je odlučio da mu ništa ne treba i kao da je od Boga učinio financijskog inspektora. I premda nije doveo njegov dar u opasnost, pretvorio je dar u strah, ljubav u jalovo obdržavanje zakona, rasipnu ljubav u ruke koje ostaju skrštene, svezane, nesposobne dijeliti ono što imaju i tako umnažati.

Molimo danas za srce koje se daje dodirnuti besplatnom i milosrdnom ljubavlju, za srce koje iz zahvalnosti zbog primljenog vjerno i plodonosno odgovara na izazove obične svakodnevice, za srce koje zna kamo se zaputilo, za srce zaokupljeno onime što je Božje, za srce koje će kušati radost nebeske gozbe jer se dalo preobražavati njenim predokusom.

Razmatranje uz evanđelje XXX. nedjelje kroz godinu (Mt 25,14-30), god. A