Sveti evanđelist Matej u današnjem evanđelju govori o dvije ključne stvarnosti u našim životima. Prava je opomena u ljubavi, a druga molitva. Za obje je potrebna poniznost.
Da bismo nekome rekli kako je u nečemu pogriješio potrebna je ljubav. Ona nam pomaže pristupiti bratu, jer nam je stalo do njega i radujemo se njegovu napretku te nam je vrlo žao što je trenutno pogriješio. Međutim, ne ostavljamo ga samoga već ga u ljubavi opominjemo i pozivamo na put obraćenja. Želimo mu iskazati svoju zabrinutost ali i pomoć na putu promjene u dobro, te da nije sam. Često puta se dogodi da takvi ljudi nisu dobro došli, nisu shvaćeni na ispravan načini. Prije svega od brata u nevolji jer ne prihvaća mogućnost da mu netko želi dobro ukoliko razmišlja suprotno ili drugačije od njega. Zato je potrebno imati poniznosti kako bi ostali čvrsti i ustrajni sve dok ne iscrpimo i posljednje sredstvo i način kako možemo nekome pomoći.
Druga važna stvar o kojoj govori Matej je molitva. Evanđelist ističe kako valja iskreno i otvoreno pristupiti u razgovoru s nebeskim Ocem. Ukoliko otvorena srca i jednodušno molimo u zajedništvu s braćom i sestrama naša molitva će biti uslišana. Svako je od nas pozvan na molitvu, na osobni susret s Bog, ali zajednička molitva može puno više. To je najbolje vidljivi u slavlju Euharistije, to je naša zajednička molitva na koju nas poziva Dekalog jednom tjedno. Zajednička molitva izvan Euharistije najvidljivija je u obitelji, osobito kaka na kraju dana obitelj zajednički izmoli krunicu ili neku zajedničku molitvu. Vjerujem da je svatko od nas bar jednom kao dijete izmolio molitvu Anđele čuvaru mili prije spavanja – molitvu koju su nas naučile mame ili bake, tate ili djedovi. Tu je i obiteljska molitva prije i poslije jela.
Važno je molitvi dati prostora u našim obiteljima, jer primjer je najbolji način poučavanja. Ukoliko otac i majka zajedno s djecom pođu na Svetu misu, djeca će otkriti važnost zajedničkog slavlja i sama će poći kada to roditelji više neće biti u mogućnosti. Obiteljska molitva prije svega drži obitelj na okupu, znam da je danas teško pronaći malo slobodnog vremena za molitvu; ali ako se hoće, sve se može. Nadalje obiteljska molitva izgrađuje identitet kršćanina, usađuje vrijednosti zajedništva, međusobnog razumijevanja i poštivanja. Štoviše pomaže nam razumjeti da nismo u svemu svemogući, pomaže nam uočiti i razumjeti vlastite granice, te koliko možemo jedni drugima biti na pomoć.
Kroz molitvu otkrivamo koliko nas Bog ljubi, svakog ponaosob, pa tako i svaku obitelji i zajednicu. Shvaćamo kako smo dar jedni drugima, kako smo pomoć jedni drugima – te da u ljubavi možemo i hoćemo opomenuti brata ukoliko nešto čini krivo. Istovremeno da u ljubavi znamo primiti opomenu, sagledati gdje griješimo i pokušati ispraviti pogrješku zbog ljubavi prema Bogu, bratu i u konačnici prema sebi samome. Opomena ne ide bez molitve, molitva nas čini poniznima, malenima pred Bogom koji je svedržitelj, svevladar, Pantokrator.
Neka nam današnje evanđelje bude opomena i poticaj da više poradimo na obiteljskoj molitvi. Pronađimo vrijeme za zajedničku molitvu, neka to bude deset minuta u danu, pustimo mobitel, televizor, Internet, okupimo se zajedno kao obitelji i izmolimo deseticu krunice. Utecimo se u zagovor i pomoć Onoj koja je vjerno i tiho držala svetu Obitelj na okupu. Molim Mariju, Majku našu da nas pouči kako moliti kao obitelji, kao zajednica. Ta Ona je bila prisutna u Dvorani posljednje večer na dan Pedesetnice i čuvala zajedništvo apostola dok na njih nje sišla sila Duha Svetoga. Molimo kao obitelj, pa makar i koju minutu u danu. Jer zajednička molitva čini čuda.

Razmišljanje uz 23. nedjelju kroz godinu (Mt 18, 15-20); god. A