„Isuse, spasi nas“ – euharistijsko klanjanje
 

(Pripremiti sliku Drinskih mučenica, pet svijeća ili uljanica kojima se uredi prostor ispred oltara)

 

Izlaganje Presvetog Oltarskog Sakramenta uz pjesmu „Oče, mi ti se klanjamo“ iz Pjesmarice za susrete, molitve i mise s mladima „Dođi, Gospodine Isuse“ br. 124 (u daljnjem tekstu DGI)

 

            Ovdje smo, Isuse, pred tobom u Presvetom Oltarskom Sakramentu, klanjamo se neizmjernome daru tvoje ljubavi za svakoga od nas i za čitavo čovječanstvo. U Euharistiji je sva novina koju si ti, Kriste, donio na ovaj svijet kada si iz vječnosti ušao u našu ljudsku stvarnost: postao si vidljiva slika Nevidljivoga, utjelovljena ljubav, ljubav vjerna do smrti, ljubav jača i od smrti i trajno prisutna do kraja vjekova.

 

„Stavi me kao znak na srce, kao pečat na ruku svoju, jer ljubav je jaka kao smrt, a ljubomora tvrda kao grob. Žar je njezin žar vatre i plamena Jahvina. Mnoge vode ne mogu ugasiti ljubav niti je rijeke potopiti“ (Pj 8, 6-7).

 

            Gospodine, hvala ti za svjedočanstvo mnogih mučenika od prvih kršćanskih vremena do današnjih dana, mučenika koji umiru jer ne žele zanijekati onoga koga ljube. Dragovoljnim prihvaćanjem smrti svjedočili su, Isuse, da je ljubav prema tebi jača i od smrti. Bili su sposobni za taj korak jer su imali iskustvo da su ljubljeni. Stoga su željeli uzvratiti ljubavlju, čak je i zapečatiti vlastitom krvlju. Upravo to potvrđuju i svjedoče s. Jula, s. Berchmana, s. Krizina, s. Antonija i s. Bernadeta, redovnice Kćeri Božje ljubavi, poznate kao Drinske mučenice, koje je Crkva uzdigla među blaženike i pribrojila povorci mučenika koji su izišli „iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj“ (Otk 7,14). Dostojne su biti nazivane blaženima jer su u najtežim okolnostima patnje i progona dale izvanredno svjedočanstvo vjernosti Bogu i redovničkim zavjetima.

 

(Šutnja)

 

            Zahvaljujemo ti, Gospodine, što uzdižeš te svijetle primjere vjernosti i ljubavi koji su tamu nasilja pretvorile u blagoslov od kojega živi Crkva i svatko od nas. One su izgarale ljubavlju i svetošću od svoga krštenja do smrti. Ojačaj nas svojom prisutnošću, Isuse, i ohrabri njihovim primjerom da ti se potpuno predamo. U ovome molitvenome zajedništvu upućujemo ti naše hvale i naše molbe, naše zahvale i vapaje: pošalji nam svoga Duha da nas učvrsti u našemu pozivu na ljubav i svetost:

            Dođi Duše Posvetitelju, ti koji nas po vodi krštenja obnavljaš i rađaš za djecu Božju. Obnovi u nama raspoloživost i ustrajnost da u staležu u koji si nas pozvao živimo vjerni tvome pozivu da ljubimo. Pomozi nam da znamo istinski voljeti, ponizno služiti i s pouzdanjem se nadati.

Svi: Izlij Duha svoga, obnovi nas sve! ( DGI, br. 72.)

 

            Dođi Duše Posvetitelju, ti koji si nas ujedinio u Kristu. Daj da uvijek iznova iskusimo živu zahtjevnost zajedništva s Bogom. Daj nam svoje darove jakosti, mudrosti i razboritosti da možemo odoljeti kušnjama i ustrajati u poteškoćama. Pomozi nam da se u odlučnim trenutcima života čvrsto držimo Isusa, jedinoga pobjednika nad silama zla i tame i da se ne udaljimo od puta dobra.

 

Svi: Izlij svoju snagu, obnovi nas sve!

 

            Dođi Duše Posvetitelju, ti koji si naša srca učinio svojim hramom. Učini nas otvorenima i pozornima za tvoja nadahnuća da bismo vjerno i ustrajno izvršavali tvoju volju, ne odustajući ni onda kada se ta vjernost skupo plaća, kada nam se za dobro uzvraća zlom. Daj nam nepokolebljivu vjeru u pobjedu dobra u vlastitome životu, u životima naših bližnjih, u društvu i u svijetu.

 

Svi: Izlij svoju milost, obnovi nas sve!

 

(Šutnja)

 

            Gospodine, hraniš nas svojim tijelom i svojom riječju da bismo hrabro odgovorili na zahtjevan poziv ljubavi. Uzorni životi sestara s Pala potvrđuju da se dar mučeništva daje onima koji su upoznali ljubav kojom su ljubljeni i povjerovali joj. Mučeništvo nužno zahtijeva pripremu i rast do zrelosti. Njihov svakodnevni život bio je priprema za mučeništvo. Prema izjavama onih koji su ih poznavali, živjele su uzorno i vjerno svoju pripadnost Kristu po svetim zavjetima, u duhu karizme Družbe te ulagale sve svoje sposobnosti i darove za rast Kraljevstva Božjega na zemlji. U raznim situacijama svakodnevnoga života sestre su naučile umirati prije smrti. Znale su se okoristiti malim prigodama umiranja sebi da bi bile spremne umrijeti za Krista kada dođe čas. Mučeničkom su smrću samo potvrdile da se za to isplatilo ne samo živjeti nego i život darovati.

 

            I mi smo pozvani živjeti ljubav, konkretnu i utjelovljenu, u obitelji, u zajednici, na poslu, u školi... Znamo da su naša srca često zatvorena, tvrda, nesposobna razumjeti jednostavnost tvoje riječi. Daj da tvoju riječ prihvatimo otvorena i spremna srca, s poštovanjem, pažljivo i ponizno poput ovih tvojih svjedokinja ljubavi. Ne daj da je uzaludno slušamo, već nas oraspoloži za konkretna djela ljubavi.

 

 

Biblijski tekst (1 Iv 4, 7-12)

 

            „Ljubljeni, ljubimo jedni druge jer ljubav je od Boga; i svaki koji ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga. Tko ne ljubi, ne upozna Boga jer Bog je ljubav. U ovom se očitova ljubav Božja u nama: Bog Sina svoga jedinorođenoga posla u svijet da živimo po njemu. U ovom je ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego – on je ljubio nas i poslao Sina svoga kao pomirnicu za grijehe naše. Ljubljeni, ako je Bog tako ljubio nas, i mi smo dužni ljubiti jedni druge. Boga nitko nikada ne vidje. Ako ljubimo jedni druge, Bog ostaje u nama, i ljubav je njegova u nama savršena.“

 

PJESMA: O da bude radost (PGPN, br. 260) ili Gdje je ljubav, prijateljstvo (PGPN, br. 508)

 

            Isuse, Sine Božji, predao si se za naše grijehe i očitovao nam Očevu ljubav koja prethodi svakom našem trudu i zasluzi. Ovdje, pred tobom, povjeravamo ti se s pouzdanjem. Tebi koji si nas prvi ljubio. Umro si za nas na križu i pokazao nam da smrt nije kraj. U svome spasenjskome djelu oslobodio si nam put do Očevoga zagrljaja. Isuse, ovdje si, živ i stvarno prisutan. Želiš naše vrijeme, našu pažnju, a najviše želiš naša srca – ponizna i skrušena, otvorena i raspoloživa da bi tvoje riječi imale odjeka u nama, u našim dubinama, da bi nas ozdravljale, krijepile i hrabrile.

            Pomozi nam uroniti u tvoju euharistijsku prisutnost da bismo osjetili da smo ljubljeni do kraja i da smo obavijeni neizmjernom Očevom nježnošću. I Drinske mučenice svakodnevno su se izlagale toplini Sunca – tebi, euharistijski Isuse. Nisu to činile samo da bi primile i u sebe upile tvoju toplinu i dobrotu pa je zadržale za sebe, već da bi primljeno mogle dijeliti onima kojima su bile poslane. Znale su da ljubav koju su crpile na euharistijskom izvoru treba biti darovana drugima, čak i onima koji su ih odveli u hladnu i mračnu noć. Jedini sačuvani trag na zgarištu porušenoga i spaljenoga samostana na Palama bio je ciborij s izgorjelim hostijama – trag onoga temeljnog Izvora na kojem su crpile snagu i za svoj posljednji skok vjere da bi sačuvale netaknutu svoju posvećenost i pripadnost tebi, Isuse. A i njihov posljednji vapaj: „Isuse, spasi nas!“ odraz je neizmjernoga pouzdanja u tebe na kojega su se svakodnevno oslanjale.

 

PJESMA: Kriste, tvoj lik (DGI, br. 88) ili Ne boj se, jer ja sam s tobom (DGI, br. 111)

 

(Šutnja)

 

U tvojoj prisutnosti, Isuse, naš svakodnevni život zadobiva drugačije horizonte. Potičeš nas na hrabre iskorake iz naših utabanih staza i pozivaš na promjenu. Gospodine, daj nam otvoreno srce da čujemo tvoju riječ i živimo svoj osobni poziv u vjernosti i ljubavi. Daj da te u poteškoćama života zazivamo s pouzdanjem i vjerom, poput Drinskih mučenica. Stoga ponovimo svi zajedno: „Isuse spasi nas!“ (slijedi dio iz Litanija Drinskim mučenicima. Iza svakog zaziva svi ponove: Isuse, spasi nas!)

 

- Kada smo u nevolji,                         Isuse, spasi nas!

- Kada smo u sumnjama,

- Kada smo u opasnosti,

- Kada smo u tuzi i žalosti,

- Kada smo u tjeskobi,

- Kada smo u napuštenosti,

- Kada smo u neimaštini,

- Kada smo bolesni,

- Kada smo zarobljeni grijehom,

- Kada smo zarobljeni ovisnošću,

- Kada nas drugi kleveću,

- Kada nam ponestane strpljivosti i ljubavi,

Neka u nama odzvanjanju sve situacije i potrebe u kojima želimo da nas Isus spasi i da nam je blizu.

 

(Ako je zajednica vična, može se potaknuti na spontanu glasnu molitvu.)

 

PJESMA: Divnoj dakle

 

Završetak klanjanja s liturgijskim obredom euharistijskoga blagoslova s Presvetim.

 

ZAVRŠNA PJESMA: Do nebesa ili neka druga pjesma po vlastitom izboru.

 

IZVOR: s. Gordana Igrec, FDC, u: Putem majke Franziske,  br. 100, siječanj – ožujak 2012.