Kraljevstvo je nebesko kao kralj pripremi svadbu svome sinu. Računajući da se radi o nebeskom kraljevstvu, i uzimajući u obzir da se radi o Bogu, Kralju svega stvorenoga, svemoćnom i svemogućem, pomalo je nevjerojatno da je kraljevska svadba tako prihvaćena od ljudi. Sjetimo se samo interesa brojnih „obožavatelja“ bilo koje kraljevske svadbe novijeg doba. Što je kralju iz prispodobe pošlo po krivu?

Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći.
      Kralj svome sinu pripremi svadbu. Veliko veselje koje traje danima trebalo je biti veličanstveno. Uzvanici su unaprijed pomno određeni i obavješteni o svečanosti. Ali, kad je trebalo započeti slavlje i kralj poslao sluge po uzvanike, oni ne htjedoše doći. Nezamislivo!

Dođite na svadbu!
       No kralj ne odustaje, nego ponovno šalje svoje sluge da prenesu njegov poziv čineći svoju poruku još jasnijom: „Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno.“ Sve je spremno. Hrana je već na stolu. Samo se trebaju okupiti, veseliti se i blagovati. Poziva ih kao dobar učitelj djecu koja ranije nisu razumjela njegove riječi. Blago im ponovno objašnjava kao da su sigurno krivo razumjeli o čemu se radi. Zove ih: „Dođite na svadbu!“ U ovome se ponovnom pozivu očituje blagost kraljeva srca, njegova strpljivost i njegova želja da na svadbi njegovog sina budu prisutni baš ti uzvanici. Njegov je poziv ujedno i molba koja se nada da će biti uslišana. Ali blagi kraljev poziv, njegova ljubav biva grubo odbijena zbog nemara. Uzvanici odoše svojim poslom, ondje gdje su svezali svoje srce: neki na njivu, neki za trgovinom, a neki pak ubiše njegove sluga. Nezamislivo!

Pođite stoga na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu!
      I kralj, koji je u svojoj blagosti zvao uzvanike da se pridruže slavlju, sada se razgnjevi, pa dade uhvatiti i pogubiti ubojice. No svadba kraljeva sina ipak se ima dogoditi. Sve je spremno. Zato kralj sada ne poziva među onim prvotno određenim uzvanicima. Kralj šalje svoje sluge govoreći: „Koga god nađete, pozovite na svadbu!“ I dođoše. Dođoše dobri, ali dođoše i zli. Rekli bismo još jednom nezamislivo, i stavljajući u usporedbu s današnjim kraljevima i njihovim „obožavateljima“ rekli bismo skandalozno. A usprkos tome, našem kralju iz prispodobe to je bilo jedino rješenje, pozvati sve i dobre i zle, na veliku svečanost, na svadbu njegova sina. Zašto? Zar kralj snižava kriterije? Zar je najprije pozvao krive? Ne! To nam pojašnjava i zadnja rečenica. Kralj, Gospodin naš, zove sve, njegov je poziv otvoren svima, On svakome otvara svoje blago srce želeći da svaki čovjek iskusi njegovu ljubav, ali u Njegovo kraljevstvo ne ulazi onaj zatvorenog srca koji ide za svojom voljom, svojim planovima, svojim prolaznim interesima. U Kraljevstvo ulazi onaj koji se srcem odazove pozivu Njegove blage, očinske ljubavi!

Razmišljanje uz evanđelje XXVIII. nedjelje kroz godinu (Mt 22, 1-14); god. A