Nedjeljom Muke Gospodnje ili Cvjetnicom započinje Veliki ili Sveti tjedan. Taj je Tjedan drukčiji od svih ostalih u liturgijskoj godini jer nas svake godine iznova poziva na intenzivnije življenje spomena na posljednje Kristove dane, a osobito na njegov slavni ulazak u Jeruzalem koji je označio početak kraja njegova zemaljskog puta.

Liturgija riječi danas je izrazito rječita i bogata. Na početku ophoda naviješta se evanđeoski ulomak koji opisuje što se događalo kad se Isus približio Jeruzalemu (Mk 11,1-10). Prije ulaska poslao je dvojicu učenika da mu dovedu magare na kojemu će ući u Jeruzalem. Dok ulazi u grad mnogi mu iskazuju poštovanje prostiranjem svojih haljina i grana po putu kojim je prolazio. Oni, naime, ne ostaju samo na gestama nego njegov ulazak prate veselim uzvikivanjem: „Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Blagoslovljeno kraljevstvo oca našega Davida koji dolazi! Hosana u visinama!“ Okupljeni su svojim klicanjem Isusa proglasili kraljem. No, time su pokazali da su ga krivo shvatili. Isus nije došao obnoviti Davidovo zemaljsko kraljevstvo. On je naviještao Kraljevstvo Božje. To Kraljevstvo nije prostor pod vlašću nekoga kralja ili gospodara. Ono je poziv i prilika kroz koju nam se nudi mogućnost da ostvarimo novi odnos s Bogom i jedni s drugima. To je novost Kraljevstva Božjega koje je Krist naviještao svojim riječima i djelima. Da bi se ono ostvarilo potrebno je ispuniti ono na što nas Crkva poziva na početku svake korizme, a to trebamo činiti svakodnevno. Da bismo bili dionici Kraljevstva Božjega trebamo se obratiti i vjerovati Evanđelju (Mk 1,15). Tek tada ćemo moći dublje razumjeti, shvatiti i prihvatiti Isusov put na kojem se već nalazimo, a koji je za nas i za sve koji vjeruju put spasenja.

Spomen na slavni Isusov ulazak u Jeruzalem stavlja pred nas sliku Isusa koji je pobjednik, ali tu pobjedu ne ostvaruje svojom snagom i moći nego prihvaćajući odbacivanje, izdaju, zatajenje, muku i smrt o čemu čitamo u današnjoj Muci po Marku.

Pažljivim čitanjem izvještaja o Isusovoj muci iz pera evanđelista Marka uočavamo da njegova muka počinje zavjerom glavara svećeničkih i pismoznanaca koji su ga na prijevaru nastojali uhititi i ubiti, a završava spomenom žena, Marije Magdalene i Marije Josipove, koje su promatrale kamo je Josip iz Arimateje položio njegovo mrtvo tijelo. Ova dva događaja omeđuju čitav niz situacija i susreta koji su dio Isusove muke.

Između opisa zavjere glavara svećeničkih i pismoznanaca i Judine izdaje čitamo o pomazanju u Betaniji gdje u prvi plan izbija sjajni primjer bezimene žene, njezine ljubavi i milosrđa nasuprot mržnji i izdaji kojima je Isus okružen. Dok je u očima glavara svećeničkih i pismoznanaca njegov život bezvrijedan, dotle mu žena svojim činom očituje najveće moguće poštovanje. Činom pomazanja žena ispovijeda i priznaje da je Isus kralj, pomazanik Izraelov. Potom slijedi opis Pashalne večere, ustanovljene Euharistije za vrijeme koje Isus predskazuje Petrovo zatajenje, Judinu izdaju i ponašanje učenika.

Patnički dio Muke počinje u Getsemaniju gdje se Isus odvaja od učenika kako bi se pomolio. Sa sobom vodi izabranu trojicu: Ivana, Petra i Jakova kojima govori da bdiju i mole, a onda ih tri puta nalazi kako spavaju. Slijedi Judina predaja Isusa koja započinje poljupcem. U tome času Isus ostaje sam. Svi su ga ostavili i pobjegli. Učenici su nekoć sve ostavili (lađe, mreže, oca, obitelji) da bi išli za njim, a sada ostavljaju njega da bi se spasili iz ove nemile situacije. Kojeg li paradoksa?

Nakon uhićenja u Getsemaniju započinje Isusov proces pred Židovima. Glavari svećenički, pismoznanci i starješine odlučuju o njegovoj sudbini. Tražili su svjedočanstva protiv njega, ali ga nisu našli. Premda su mnogi lažno svjedočili protiv njega, oni nisu uspjeli naći krucijalni dokaz za optužbu, za pogubljenje. Tada se diže Veliki svećenik koji ga upita: „Ti li si Krist, Sin Blagoslovljenoga?“ Isus odgovara: „Ja jesam.“ Time priznaje da je on Sin Božji. Jer je priznao da je Sin Božji, zaslužio je smrt. Neki – bezimeni, prisutni ljudi počinju ismijavati Isusa pljuvanjem, zastiranjem lica, udarcima i pljuskanjem. Izruguju ga kao nekog lažnog proroka. Slijedi novi dramatični događaj u kojem Petar niječe da poznaje Isusa. Zatim Vijeće vodi Isusa pred Pilata da mu on sudi. Pilat je postavio Isusu isto pitanje kao i Veliki svećenik: „Ti li si kralj židovski?“ Ovaj put Isus odgovara: „Ti kažeš!“ Iako je znao da su ga glavari svećenički predali iz zavisti, Pilat izbičeva Isusa i preda da se razapne.

Nakon što su još i vojnici izrugali i izudarali Isusa, izveli su ga prema Golgoti. Putem su prisilili Šimuna Cirenca, prolaznika s polja, da mu pomogne nositi križ. O trećoj su uri razapeli Isusa. Zajedno s njime razapeli su i dva razbojnika, jednoga zdesna, a drugoga slijeva. Ni na križu Isus nije lišen podrugivanja. Sada to čine prolaznici koji čak traže da učini čudo. To se očituje u njihovu zahtjevu: „Spasi sam sebe, siđi s križa!“ Podrugivanje nastavljaju glavari svećenički s pismoznancima koji pak traže da siđe s križa jer bi tada povjerovali u njega. Osim toga vrijeđali su ga i razbojnici koji su bili raspeti s njim.

Kad Isus izdahnu hramska se zavjesa rasparala na dvoje. Satnik koji je stajao pod križem vidjevši kako je Isus izdahnuo reče: „Zaista, ova čovjek bijaše Sin Božji!“ Satnik spoznaje ono što veliki svećenik nije mogao prihvatiti kao istinu: Isus je Sin Božji. Taj čovjek na križu je Sin Božji i on stupa na mjesto Hrama koji je bio mjesto okupljanja izabranih, a po Isusu pristup Bogu imaju svi.

Nakon ispovijesti vjere rimskog satnika izvješće o Muci ne završava ničijim riječima. Ono završava opisom djela Josipa iz Arimateje, člana Velikog vijeća i stavom dviju žena, Marije Magdalene i Marije Josipove. Josip je zaiskao od Pilata Isusovo tijelo koje je položio u grob na koji je dokotrljao kamen. A žene, one se nisu razbježale i prepale kao učenici. Očito je da su do kraja pratile Isusa kako su to činile za vrijeme njegova javnog djelovanja. One promatrahu kamo je Josip položio Isusa. Budući da su bile prisutne u času smrti i pokopa, kasnije su bile važne u otkriću praznoga groba koji je prvi znak Isusova uskrsnuća.

Razmišljanje uz navještaj Muke po Marku (Mk 14,1-1,47)