Na spomendan sv. Augustina, duhovnog oca naše Družbe, 28. kolovoza 2016., u Provincijalnoj kući u Novoj vesi, s. Gordana Igrec, provincijalna glavarica, primila je u Postulat kandidatice: Antonelu Čaćić, Dariu Lipovac, Petru Sabolić i Ivanu Mandić. Ovim su činom započele službenu formaciju u Družbi Kćeri Božje ljubavi koja će trajati godinu dana te su primile prvi vanjski znak pripadnosti Družbi (postulantsku haljinu).

Obred primanja upriličen je nakon molitve Srednjeg časa. Događaju su nazočile sve članice Provincijalne uprave po kojima su bile zastupljene sve regije naše Provincije (Albanija, Bosna i Hercegovina, Dalmacija i Sjeverna Hrvatska), sestre iz Koprivnice, Križevaca, Granešine, Petrinje, Sarajeva, Siska i Zagreba te prečasni Branko Picek, član Zbora prebendara Zagrebačke nadbiskupije.

Na kraju obreda s. Gordana se, prigodnim riječima, obratila postulanticama i svima okupljenima. Istaknula je radost, zahvalnost i molitvu svih prisutnih zbog slavlja na koje su nas okupile postulantice.

Zajedno s vama zahvaljujem Gospodinu što vas je pogledao, zavolio i pozvao, što svojom neizmjernom ljubavlju bdije nad vama i usmjerava vaše živote. Želim vam da ustrajno i oduševljeno idete kroz život u punoj svijesti Božje prisutnosti i potpunom povjerenju u Njegovo vodstvo. Dopustite da On u vama budi nemir svoje ljubavi, jer, ulaskom u našu Družbu, želi vas oblikovati kao prikladno „oruđe i znak svoje ljubavi“ u ovom svijetu. Zahvaljujem Mu što ste poslušale Njegov glas i odazvale se zovu da Ga slijedite, baš kao prvi učenici i toliki velikani koji su postali velikani upravo zato što su osluškivali i slijedili poticaje Duha Svetoga. […]

Drage postulantice, vaše srce želi nešto veliko, vi ste hrabro krenule za zovom svoga nemirnoga srca koje traži, koje traži ono jedino potrebno - zajedništvo s Trojedinim Bogom (usp. Konst. KBLJ, br. 2.) Odgovor na Božji poziv i spremnost na prvi korak, a to je ulazak u postulat, zahtjeva nemir traženja, kao što je to bilo kod sv. Augustina. „Augustin se nije zaustavio, nije odustajao, nije se zatvorio u samoga sebe kao da je već prispio cilju, nego nastavlja svoje traženje. Nemir traženja istine, traženja Boga, postaje nemir da ga spozna sve više i da izađe iz samoga sebe i pomogne drugima da ga upoznaju. To je upravo nemir ljubavi.“ (Franjo, S nemirom u srcu, u Radujte se, br. 5.)

Drage postulantice! Želim vam da hrabro i ustrajno idete za nemirom svojega srca i da ne posustajete u formacijskom hodu kada će ponekad srce biti previše nemirno i usplahireno. Pratit ćemo vas svojom molitvom i svojom sestrinskom podrškom!

s. M. Tea Barnjak, FDC