Božja riječ je u svakome vremenu živa i aktualna. Takvo je i današnje Evanđelje u kojemu slušamo o tomu kako nekada zapovijedi Božje gube prvenstvo i važnost pred predajama ljudskim. U opasnosti smo da svoje navike, običaje i tradicije pretpostavimo riječi Božjoj te da svoje srce i pamet zatvorimo u tvrdoću neposluha. Ponekad postajemo stručnjaci u stvaranju nepotrebnih propisa i u inzistiranju obdržavanja istih.

Evanđelje XXII. nedjelje kroz godinu progovara nam o prenaglašavanju obrednih čina koja nisu povezana s onim važnijim, s onim što se događa i začinje u našim srcima. Farizeji su jako držali do obrednih propisa. Ništa s trga nisu jeli, a da prije nisu oprali. Puno su toga obdržavali, ali često ne iz uvjerenja nego zbog predaje. Zato su i prigovorili Isusu da njegovi učenici blaguju nečistih ruku. Isus ne opravdava svoje učenike ni njihove ni čine, ali se farizejima oštro obraća prekoravajući ih: „Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske.“ Ovime želi reći farizejima da problem ne predstavljaju neoprane ruke, nego prljavo srce, volja i razum. Nikakvo vanjsko pranje ne može oprati srce, volju i razum. Ta čistoća može doći samo iz posluha Božjoj riječi i djelovanja u skladu s onim što ona nalaže. Vjera, dakle, i život moraju biti usko povezani. Ne smijemo se dovesti u situaciju da slijepo izvršavamo zapovijedi, a ne marimo za zakon Božji koji je upisan u naša srca, a taj zakon trebamo prihvatiti i za njega se u slobodi odlučiti. Uistinu poslušni Zakonu jesmo samo onda kada svojim srcem, voljom i razumom tražimo Božju volju i osluškujemo njegovu riječ.

Razmišljanje uz Evanđelje XXII. nedjelje kroz godinu (Mk 7, 1-8.14-15.21-23), god. B