Četvrta nedjelja došašća ove je godine ujedno i Badnjak – posljednji dan došašća. Dok slušamo evanđeoski ulomak o navještenju Isusova utjelovljenja, mislima smo već u iščekivanju mise bdijenja/polnoćke kojom počinje proslava svetkovine njegova rođenja. 

U evanđelju po Luki navještaj Isusova rođenja smješten je u vremensko-prostorni okvir. Događa se u šestome mjesecu u galilejskom gradu Nazaret. Anđeo Gabrijel poruku o rođenju Spasitelja naviješta u poganskoj Galileji, daleko od svetoga grada Jeruzalema gdje je naviješteno rođenje Ivana Krstitelja, njegova preteče. Nije poslan nekom židovskom velikodostojniku, članu svećeničke obitelji, već mladoj ženi Mariji, Josipovoj zaručnici. Anđeo dolazi u njezin grad, štoviše, u njezinu kuću i prenosi joj Božji naum. Marija je izabrana postati Majka Spasitelja.

„Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!“, riječi su kojima se anđeo obraća Mariji. U tome pozdravu odjekuju Božje objave izabranim ljudima Staroga zavjeta koje je on, kao i Mariju, odabrao za posebne zadaće: Josipa (Post 39,2.21), Samuela (1 Sam 3,19), Davida (1 Sam 18,14; 2 Sam 5,10) …, za koje se kaže: „I Gospodin bijaše s njim!“ Ovim riječima naglašava se da je Božja blizina jamac njihova uspjeha, ističe se njihova iznimna uloga u povijesti spasenja te obećanje Božje bezuvjetne podrške.

Marija vjerom pristaje sudjelovati u Božjem planu spasenja. Ona pritom nije pasivna nego promišlja o onome što je čula, pita o onome što joj nije jasno i tek onda pristaje. Pozvana je začeti i roditi Sina Svevišnjega te mu nadjenuti ime u kojem je već sadržano njegovo životno poslanje: Spasitelj svijeta (Isus = Bog spašava). Marijin poziv biti majka Isusova poziv je i svakog kršćanina da u svome vremenu, mjestu, u vlastitim životnim prilikama donosi Isusa. Poput Marije nosimo Boga u svijet, postanimo Božje prebivalište, njegov stan, odvažimo se svojom makar slabom vjerom reći Bogu „neka mi bude“ te povjerovati da njemu ništa nije nemoguće.

Razmišljanje uz evanđelje IV. nedjelje došašća (Lk 1,26-38), god. B