Evo, Gospodine, dolazim k tebi danas podno tvoje gore, zajedno s ostalom ekipom koja se skupila. Ima tu mnogo ljudi meni poznatih, svi te slušamo, pažnja nam je usmjerena na ono što ćeš reći jer svi isto tražimo što god mislili jedni o drugima i imali jedni s drugima. I prolaze mi kroz glavu sve situacije moga života kroz koje prolazim. Slomljen sam, iscrpljen. Sve mi je teže doći do tebe. Kao da je put sve duži, kao da mu iznova i iznova nadodaju kilometre. Sve mi ga je teže prijeći, ali ipak ga prelazim da dođem po riječ utjehe. A onda, razočarenje danas. Ti meni u toj svoj slomljenosti, izmorenosti od puta i života govoriš da mi je blago. Ti, kojega svi smatraju suosjećajnim, suživljenim s patnjama ljudskog roda pričaš danas tako bezosjećajne stvari?! Umjesto da mi kaže da me razumiješ, staneš na moju stranu, ti meni u zanosu o nečem sasvim drugom. Danas dođoh po utjehu, a ti meni o tome da će me usrećiti ono što nije sreća, nego nevolja života. Da mi je blago i što sam slomljen, i žedan pravde, siromašan jer nikako da smognem da u miru živim, što trpim jer ne smijem dići glas protiv nepravde na poslu, u zajednici, u obitelji, a kad i dignem poradi pravednosti kojoj me ti učiš bivam isključen, lažno optuživan, odbačen i kažnjen! Zašto sam ja blažen ako je glavnina moga života ono što uopće nije ni približno blaženo, ni časno, ni pošteno?

Gle, Gospodine, nemoj se ljutiti! Nakon ovakvog života mi više nije lako vjerovati u tu tvoju riječ, a opet ovisim o njoj, ona me dira i što je najjače od svega, ona se ispunja u svem ovom neredu od zemaljskog života. I opet, koliko god ljut na tebe bio zbog ovog danas, dolazim po odgovore k tebi. I nakon sveg ovog brojanja, Gospodine, opet shvaćam, sad kad sve iz sebe izbacih, koliko sam žalostan i reagiram ovako jer ovim riječima razotkrivaš mene samoga. Onda vidim koliko mi puta u životu sredstva postanu ciljevi, a ciljevi skupljanje sredstava. Onda vidim da oboje imamo iste ciljeve, ali da ih ja ne mogu ostvariti bez tebe, a ni ti bez mene. Da trebamo jedno drugome i da za počistiti ovaj veliki nered u društvu treba mnogo vremena i da je čovjekova sreća u tome da mu je samo njegova mala duša čista.

Zato, Gospodine, pomozi meni nevjernom da ne posustanem!

Razmišljanje uz evanđelje 4. nedjelje kroz  godinu (Mt 5, 1-12a), god. A