Današnji odlomak Ivanova evanđelja možemo nazvati evanđelje vjere. Često puta apostola Tomu nazivamo 'nevjerni' kao da mu na leđa želimo natovariti svu težinu nevjere u uskrsloga Krista.

Kada malo bolje razmislimo nije li slika apostola Tome u svima nama. Svi smo mi bar nekada zastali nad praznim grobom promišljajući Kristovo uskrsnuće. Zamišljajući sliku uskrsnoga jutra, Marije Magdalene koja, nakon tri godine intenzivnog druženja s Kristom, nije prepoznala svoga Učitelja sve dok joj se nije obratio imenom. Ili pak dvojicu učenika koji hitaju na prazna grob kako bi se uvjerili u svjedočanstvo Marije Magdalene. Ti nam evanđeoski redci svjedoče da je Marija Magdalena vidjela uskrslog Krista, no nije ga smjela dotaknuti, Ivan i Petar vidjeli su prazan grob, a poslije i uskrsloga Krista. Njihovo svjedočenje vjere temelji se na onome što su vidjeli i čuli.

Toma u današnjem ulomku evanđelja predstavlja sve nas. Za nas ljude je normalno komunicirati preko osjetila. Naše oči daruju nam svu ljepotu boja i oblika onoga što nas okružuje, naše uši daruju nam milinu zvuka, glazbe i sigurnost kada čujemo poznati glas napose kada smo u neizvjesnosti ili nesigurnosti. Naš osjet dodira daje nam sigurnost da nešto jest, da postoji u svojoj biti. Zato i Toma postavlja uvjete: „Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.“ Toma želi vidjeti Isusove rane, jer to je posljednja slika Učitelja koja mu se usjekla u pamćenje. Toma želi dotaknuti mjesto čavala, kao da se želi uvjeriti u moć i snagu zla koja je pogodila njegovog Učitelja. A najbolnija mu je rana na Kristov boku, jer ona je posljednja i zadana je kako bi se uvjerili da je Krist mrtav. To su uvjeti koje Toma postavlja – i samo kada se ti uvjeti ostvare, vjerovat će.

Koliko puta i sami postavljamo uvjete svome Učitelju. Koliko puta i sami posumnjamo u najveći misteriji naše vjere – misteriji uskrsnuća, jer za to ne postoje dokazi. Koliko puta malakšemo u svojoj vjeri, jer nismo sve svoje pouzdanje stavili u Krista i to uskrsloga. O, 'blaženi koji ne vidješe, a vjeruju'!
Divno je uvidjeti Kristovu ljubav i prije svega strpljenje sa svakim od nas. Tomi je Isus rekao: „Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran, nego vjeran.“

Danas zahvalimo Kristu što ima strpljenja s nama, što zna čekati puninu našeg vremena kada ćemo ili kada spoznajemo misteriji naše vjere. Zahvalimo i za dar vjere koju smo dobili još na krštenju i molimo žarko i predano da nam Gospodin umnoži vjeru. Da ne posustanemo i ostanemo vjerni sve do smrti. Ali nemojmo odustati od traženja, jer o tome nam svjedoči apostol Toma u današnjem evanđelju. Tražio je i dobio je. I povjerovao je!

Razmišljanje uz Evanđelje II. vazmene nedjelje (Iv 20,19-31), god. C