Ulomak današnjeg evanđelja donosi nam opis događaja koji se zbio u Cezareji Filipovoj, mjestu udaljenom 40-ak kilometara od Jeruzalema.
Isus pita svoje učenike što ljudi govore tko je Sin Čovječji. Učenici odgovaraju: »Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka.« Svojim odgovorom prenose Isusu ono što ljudi govore, kakve su predodžbe prisutne o Sinu Čovječjem. Uvijek su predodžbe drugih ili o drugima bile sastavni dio razgovora ljudi svih vremena. Znamo da one nekada mogu biti dobre, pronicljive i istinite, ali isto tako se mogu pokazati preuranjenima, ishitrenima ili čak neistinitima.

Nije Isusu životno važno što ljudi misle o Sinu Čovječjem u smislu da bi nečije mišljenje bilo smjerokaz njegovu djelovanju ili da bi pak zbog toga mijenjao stil svoga propovijedanja i objavljivanja kraljevstva Božjega na zemlji. Njemu je važnije što misle i osjećaju, što o njemu u svojim mislima prebiru oni koji su svakodnevno s njim. A zašto mu je to važnije? Zato što njih priprema da oni, nakon njegova odlaska, propovijedaju Radosnu vijest drugima. Upravo je zato važno tko je Isus za njih. Iz tog razloga Isus u svome propitkivanju ide korak dalje te pita učenike: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« On želi saznati što misle učenici jer će na njihovu riječ drugi povjerovati, njihovo će svjedočanstvo biti oslonac budućim naraštajima.

U ime svih učenika Petar daje odgovor: »Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.« Iz Petrovog odgovora, koji je kratak i konkretan, vidimo da učenici nisu podlegli mišljenjima i predodžbama drugih o Isusu. Njegov odgovor pokazuje da oni shvaćaju tko je Isus. On je Krist. Pomazanik.

Petar, naime, svojim odgovorom ispovijeda da je Isus Sin Boga živoga. Do te spoznaje nije došao svojim ljudskim umovanjem, nego mu je to objavio Otac nebeski. Zato Isus kaže Petru: »Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. A ja tebi kažem: »Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati.« Ne čini Petra stijenom Crkve njegov nadahnuti odgovor u ime svih učenika, kao ni neka druga njegova ljudska izvanredna sposobnost i nadarenost. Na mnogim mjestima u evanđelju čitamo upravo suprotno o Petru i njegovim pothvatima. Čitamo kako je odgovarao Isusa od puta u Jeruzalem, zatajio ga čak tri puta, pobjegao od njega u njegovim najtežim trenutcima. Očeva objava Isusa Petru čini Petra stijenom Crkve. Crkva je povjerena Petru, a iza Petra i njegovih pothvata, njegova vođenja Crkve, sve do danas, stoji sam Bog. Jer Crkva nije ljudska tvorevina ni skup, zbir ljudi različitih naroda. Crkva je Božje djelo, narod Božji sabran u njegovom ime, spašen i otkupljen po Isusu, Sinu Božjemu, koji jest Krist, Pomazanik, obećani Mesija.

»A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Ovo je pitanje temeljno ne samo za život učenika, za Petra, nego i za naše živote, za život svakog kršćanina. Na ovo pitanje trebamo dati konretan, ali prije svega iskren odgovor. Stoga pokušajmo danas odvojiti nekoliko trenutaka i odgovoriti Isusu tko je on za mene osobno, tko je za moju obitelj, za našu domovinu, za Crkvu, za svijet.

Razmišljanje uz evanđelje XXI. nedjelje kroz godinu (Mt 16, 13-20), god. A