U subotu 27. lipnja 2026. u Petrinji, u samostanu Sv. Križa održan je duhovni susret za 14 Suradnika Božje ljubavi iz Zagreba, pridruženih članova laika Družbe Kćeri Božje ljubavi zajedno s njihovom duhovnom voditeljicom s. M. Elvirom Tadić i 10 vjernika laika iz Petrinje koji su na razne načine povezani sa sestrama Kćeri Božje ljubavi. Duhovni susret, kojega je moderirala s. Gordana Igrec, sastojao se od tri dijela.

U prvom dijelu bilo je predstavljanje sudionika u kojem su pridruženi članovi iz Zagreba iznosili svoja osobna iskustva što za njih znači biti Suradnik Božje ljubavi. Bila su to svjedočanstva o rastu u osobnoj vjeri i ljubavi na djelu. Također je bilo vrlo zanimljivo čuti na koji način kao laici ugrađuju u svoj život elemente duhovnosti i karizme Družbe i Utemeljiteljice; kako duhovno rastu, što ih oblikuje i osnažuje na njihovom putu kroz desetak godina zajedničkog hoda i svjedočenja Božje ljubavi u vlastitom životu, u svojoj obitelji, u susjedstvu, na radnom mjestu. Dok su laici iz Petrinje iznijeli svoja iskustva o susretu s Kćerima Božje ljubavi tijekom života i svoje dojmove o svemu što su čuli i doživjeli, te izrazili želju za nastavkom takvih i sličnih susreta.

Drugi dio susreta nastavljen je u župnoj crkvi sv. Lovre molitvom Zlatne krunice Presvetog Srca Isusova u koju su, po primjeru Majke Franziske Lechner, svi nazočni svoje nakane i želje stavljali  i „zatvorali” u ranu Srca Isusova, jer Isus najbolje poznaje sve radosti i boli koji obilježavaju ljudske živote.

Nakon molitve i kratke šetnje parkom oko crkve Sv. Lovre, upoznavajući povijesne zanimljivosti grada Petrinje po svjedočanstvu domaćina Petrinjaca, slijedio je treći dio – duhovni nagovor na temu „Živjeti kao ljubljeni” prema istoimenoj knjizi H. Nouwena, koji je pripremila s. Gordana Igrec. Polazeći od biblijskog teksta „Ti si Sin moj ljubljeni! U tebi mi sva milina” (Lk 3,22)  sudionici su se upustili u avanturu potrage za ljubljenošću. Taj proces događa se kroz sljedeću dinamiku: biti izabran, blagoslovljen, razlomljen i darovan. Te riječi sumiraju život svakog ljudskog bića, jer se u svakom trenutku na neki način događa uzimanje, blagoslivljanje, prelamanje i davanje. Svi nazočni dobivali su poticaje i nadahnuća kako mogu kao kršćani, posebice kao Suradnici Božje ljubavi više darivati sebe jedni drugima i zajednici. Posebno je bio poticajan pogled na Isusovu sliku s ispruženim rukama kojima poziva na suradnju, kao i „slomljeni križ” s oštećenim korpusom Krista kojega su sestre pronašle među ruševinama petrinjskog samostana nakon domovinskog rata uz prigodne riječi: „Krist nema više ruku, samo naše ruke ima kako bi danas privodio ljude spasenju. Krist nema više nogu, samo naše noge ima, kako bi danas išao ljudima...” Bile su to riječi koje nikog nisu ostavile ravnodušnim i pozivale su svakoga na obnovu u vjernosti i predanju Isusu, kako bi se po njima Božja ljubav širila i davala svima onima koji za njom čeznu i žeđaju. Susret je završio s nadom i „odškrinutim” vratima iza kojih se nazire osnivanje još jedne zajednice Suradnika Božje ljubavi koja će se nadahnjivati na geslu Majke Franziske Lechner: „Čini dobro, daruj radost, usrećuj i vodi u nebo” i to u Petrinji.