Evanđeoski ulomak Četvrte nedjelje došašća (Mt 1,18-24) nudi nam jednu drukčiju perspektivu s obzirom na Isusov dolazak u naš svijet, onu Josipovu.

Iz teksta saznajemo da se našao u nezavidnoj situaciji zbog Marijine trudnoće, no pokušava pronaći najbolje rješenje za sve.

Josip je opisan jednom jedinom riječju: pravedan. U Bibliji su kao pravedni opisani oni koji su svoje povjerenje stavljali u Boga i na njega se u svemu oslanjali. Pravedni su oni koji žive po Zakonu, koji rade za dobro drugih. Pravedni su oni koji su bili vjerni zajednici, koji imaju autentičan odnos prema Bogu i bližnjima.

Pitamo se po čemu je Josipova pravednost specifična? Josip nije pravedan jer je u skladu s pravdom nego je pravedan jer svojoj zaručnici Mariji želi dobro. Premda ju je mogao optužiti za prevaru i otpustiti, ne želi ju izvrgnuti sramoti ni krutosti zakona nego promišlja kako zaštititi i nju i dijete. U svom ljudskom promišljanju pronalazi izlaz u odlasku u tišini, potajno.

U trenutku Josipove odluke o odlasku nastupa Bog započinjući komunikaciju s njim preko svoga anđela u vremenu njegove opuštenosti i nemoći, u snu. U Bibliji san je često vrijeme u kojem Bog komunicira s ljudima. Vrijeme sna vrijeme je Božjega pohoda, silaska u naš svijet. Josip u snu biva oslobođen svoje dileme o Marijinoj trudnoći te dobiva zadatak dati ime djetetu koje će ona roditi. Prihvaćanjem tog zadatka Josip će postati Isusov zemaljski otac, odgajatelj, zaštitnik. Josip je pravedan jer čini, provodi u djelo ono što Bog od njega traži. Na taj način postaje suradnik Božjeg spasenjskog nauma te svojim djelovanjem, svojim činima, ispunjava volju Božju.

Josip pravedni postaje primjer svima nama ne svojim riječima, jer nam nisu prenesene, već svojim djelima. On je u situaciji u kojoj se našao ostao pravedan, otvoren Bogu, vjeruje Gospodinovu glasniku i potom djeluje. I najvažnije: Josip je poslušan Božjoj volji. Svi bismo željeli znati što je volja Božja, ali da bismo ju ispunili nije dostatno znanje ni puko teoretiziranje, već vjera. Božju volju činimo, ispunjavamo onda kad vjerujemo, osluškujemo i ostajemo otvoreni Bogu koji u naše živote dolazi na razne načine – nekad preko anđela – i u razno vrijeme – i onda kada to ne očekujemo.

Razmišljanje uz evanđelje IV. nedjelje došašća (Mt 1,18-24), god. A