Današnji evanđeoski ulomak dio je Isusovog Govora na gori, koji započinje Blaženstvima. Isus nas podsjeća tko smo i što je naša zadaća u svijetu: biti sol i svjetlo.

Mi, koji se skupljamo danas oko njega, mi smo sol, svijetlo i grad na gori. Što to znači danas nekome reći da je sol, da je svijetlo ili grad? Poznato nam je kako sol i svjetlo služe radi nečega drugoga, a sami za sebe ne vrijede ništa. Sol, osim što je začin hrani, čuva od propadljivosti, ali ona može i ubiti i zatrti plodnost. Primjerice, ako soliš zemlju, teško će na takvoj osoljenoj zemlji uspjeti ikoja poljoprivredna kultura. Dakle, svojstvo onih koji su sol i svjetlo jest u tome da budu prožete nečim drugi, te služe nečemu jer sami za sebe ne služe apsolutno ničemu, niti sol, niti svjetlo. Također, njihovo svojstvo je i ubijanje, što plodnosti, što mraka, a kada to dvoje povežemo: plodnosti zla (mraka) u svijetu.

Prvo čitanje proroka Izaije konkretno nam o tome govori kako se ubija plodnost zla, tj. tmine u svijetu: podijeliti kruh, uvesti pod krov svoj, odjenuti ogoljenog, ukloniti jaram (ugnjetavanje) iz svoje sredine, ispružen prst i besjedu (govor) bezbožnu, nasititi potlačenog. (usp. Iz 58, 7-10) Ukoliko postaneš primjerom takvih djela, samim time postaješ „grad na gori“, obrambeni grad koji presreće neprijatelja i prije napada priprema teren za njegovo odbijanje.

Kada malo bolje pogledamo Izaijine naputke uočit ćemo da za učiniti nešto od predloženog, treba se dogoditi pokret srca, a onda i tijela. Činiti ovo sve naizvan, a bez nutarnjeg stava licemjerno je i dvolično te je bezukusno i beživotno. Hrabri smo na djelima tamo gdje znamo da nas neće osuditi, no teški smo kada se u okolini u kojoj se radi suprotno od predloženoga treba ispriječiti te rasvijetliti istinu i ne banalizirati zlo. Svjetlo rasvjetljava mrak, a sol čini život ukusnijim. Mi smo svjetionik kako treba živjeti.

Treba se zapitati danas, ne što smo i koliko radili, nego koliko smo zla učinili time što smo prešutjeli kada je trebalo rasvijetliti i otkriti zlo te solju uništiti plodnost zla u životu. Pregovaramo li sa zlom, slama li se zlo na nama da se dalje ne širi, tjeramo li iz svoje sredine sve ono što nam Izaija govori?

Molimo Gospodina da nas učini živim odrazom njegova svjetla u svijetu, a propovjednicima samo onda kada i ako je potrebno.

Razmišljanje uz evanđeoski ulomak V. nedjelje kroz godinu (Mt 5,13-16), god. A