U našem se svijetu četo govori da je vrijeme novac. Stoga je sve manje strpljenja među ljudima, ali i ljudi spram svega što ih okružuje. Nevažno kojoj dobnoj skupini pripadamo sve manje imamo strpljenja čekati. Uvijek nam se nekamo žuri. Želimo sada i ovdje vidjeti plodove svoga rada, brzo ubrati plod svoga truda. Ali to nije uvijek moguće. Zaboravljamo zakon procesa rasta i nužnost čekanja. Osim toga naša je sadašnjost obilježena velikim projektima. Njih se često predstavlja u brojkama. Time se pokušava istaknuti važnost i veličina nekih građevinskih, znanstvenih i drugih projekata. Današnji evanđeoski ulomak poziva nas na razmišljanje o spomenutim stvarnostima iz jedne druge perspektive.

Prispodobe o kukolju, gorušičinu zrnu i kvascu potiču nas na važnost čekanja i praćenja rasta i razvoja neznatnoga. Čekati strpljivo - to je pouka triju slika iz života kojima je Isus svojim slušateljima pokušao približiti stvarnost kraljevstva nebeskoga. Pritom ga nije poistovjetio ni s jednom slikom ili stvarnošću, već kaže: „Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije sjeme na svojoj njivi, kao kad čovjek uzme gorušičino zrno i posije ga na svojoj njivi, kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga…“ Gospodar koji je posijao sjeme čeka vrijeme žetve. Tek tada će, već ranije uočeni kukolj na svojoj njivi, odvojiti od pšenice. Gorušičino zrno, kao najmanje od svega sjemenja, može postati stablo na kojem će se gnijezditi ptice nebeske, ali ne preko noći. Za to je potrebno vrijeme. Žena koja mijesi kruh mora čekati da kvasac prožme čitavo tijesto jer će tek tada moći ispeći dobar kruh. Prilikom uzimanja kvasca mora poštovati propisane mjere. Ako je kvasca premalo, tijesto neće nabujati; ako ga je previše, kruh neće biti jestiv.

Kraljevstvo nebesko ostvaruje se u svakodnevnici. U mukama naših sijanja i strpljivoga čekanja ploda, vidljivoga uspjeha. Ono se ostvaruje u stvarnom svijetu, u neznatnim pojavama. Nije izolirano od kukolja. Pozvani smo danas preispitati svoje slike kraljevstva nebeskog i svoj udio u ostvarivanju, širenju istoga. Imamo li strpljenja čekati žetvu ili bismo odmah otišli u polje sabrati kukolj? Nestrpljenje slugu slika je našega nestrpljenja. Strpljivost Gospodara slika je Božjega strpljenja. Pušta da oboje raste do žetve. Žetva je vrijeme odluke, rasuđivanja. Prispodobe zrnu gorušice i kvascu pozivaju nas na prepoznavanje Božjega djelovanja u prirodi, u svakodnevnim događajima. Potiču nas imati strpljenja sami sa sobom kao što Bog ima sa svakim od nas te prepoznavati njegovu prisutnost u svijetu. Gorušici je potrebno vrijeme da izraste kao i kvascu da prožme brašno. Svakomu je od nas potrebno vrijeme rasta za vrijeme djelovanja. Kraljevstvo nebesko širi se i ostvaruje u našim i po našim životima. Jamac rasta i donošenja dobroga ploda je sam Bog, Bog koji je strpljiv i ima vremena čekati.

Razmišljanje uz evanđeoski ulomak XVI. nedjelje kroz godinu (Mt 13,24-43), god. A